KOSMOS ISPOD SAČA
Ime nam ga daje
Ima nešto u imenima, suštinski ili ironično kao u slučaju kad je izvjesni Milo Kadija istjerao nepodobne goste iz kafane. Ime mu ga daje. Sve naravno, "uz pomoć Boga i junačkoga talika"
Malo je falilo da bude baš trinaest Crnogoraca koji su uhapšeni u spektakularnoj akciji policije u Beogradu. Zvučalo bi jako lijepo, bilo bi primjese predodređenosti i prokletstva broja trinaest. Svi mediji regiona prenijeli su vijest da su u restoranu Durmitor na Novom Beogradu uhapšeni Crnogorci, pripadnici klana. Otprilike, tuce Crnogoraca u jednoj munjevitoj akciji, koja je naravno snimljena pa je narod mogao da uživa u hapšenju. Kakav kliše, da baš u restoranu koji nosi ime Durmitor, baš na Novom Beogradu budu uhapšeni Crnogorci. Kliše, sve i da je pozorišna predstava, ipak je prevelik kliše.
Imena ipak znače mnogo, određuju sudbinu, trasiraju često put, pa ima i imena datih onima čija pleća ponekad ne mogu da iznesu snagu datog imena. Nomen est omen. Simbol, znak, biljeg za čitav život.
Crnogorsko specijalno tužilaštvo je na primjer dobar simbol, uređen poput prave institucije, ali djeluje sačinjeno tužilaštvo od majstora žanra, kao da su zaposleni u tužilaštvu likovi poput Krušoa, Pink Pantera (ne lupeža naših, već fantastične serije o trapavom agentu) ili likovi iz filma Goli pištolji. Sve sami produžeci komičnih karaktera, i to ne na filmu, već na javi, u crnogorskoj zbilji. Nažalost. Nismo zreli za Eliota Nesa, daleko smo mi od pojave takvog kalibra, potrebni su uslovi da se jedan takav prvo rodi, pa vaspita i da preduzme nešto u društvu. U međuvremenu da ne popizdi i ode iz zemlje. Svejedno je, ne bi imao sa kim, a ni protiv koga (Dž. Štulić) u Crnoj Gori da se bori. Nema više za što da se bori.
Druga zabuna, odnosno komedija sa imenom izvlači se iz fenomenalnog naslova koji glasi: „Peru li Vilma i Beti pare?“. Tužilaštvo valjda provjerava poslovanje diskoteke, analizira fiktivne i traži prave vlasnike. Češlja neke papire i duma nad zaradama i profitom. Nešto oni rade, kao. Međutim, ako zanemarimo sve te uzaludnosti, prva asocijacija na naslov "Peru li Vilma i Beti pare?" jeste da njih dvije u crtanom filmu najčešće se bave uređivanjem kuće, usisavaju, i najčešće nešto peru. One su udate jedna za Kremenka, druga za Kamenka, odnosno članovi su porodice The Flinstones. Imajući u vidu da su Crnogorci skloni da daju zvučna imena kafanama (primjer da na Cetinju ima kafana sa imenima poput: Gaeta, New York, Pariz, Rim, Beč, London...), teško da može promaći ime firme: "Vilma i Beti". Nonšalantno. Neupadljivo i za očekivati je da se firma bavi proizvodnjom lutaka iz crtanog filma, ili makar proizvodnjom baš crtanih filmova. Kad, firma "Vilma i Beti" sumnjiči se za pravnje novca, otud i odličan naslov koji duhovito implicira da i vodi u ironiju da su upravo Vilma i Beti prale novac.
Ima nešto u imenima, suštinski ili ironično kao u slučaju kad je izvjesni Milo Kadija istjerao nepodobne goste iz kafane. Ime mu ga daje. Sve naravno, "uz pomoć Boga i junačkoga talika".
( Đuro Radosavović )