Buka - opasnost ili zabava

Fenomenologija zvuka i buke počinje od prve izjave da je "ljudski način života zapravo glasnoća - bučnost“. Neka se buka nikada neće moći spriječiti, kao što je ona prirodnog porijekla (npr. udar munje, buka velikih vodopada, itd.)

... S druge strane, čovjek namjerno stvara buku iznad određene jačine, da bi se privukla pažnja publike.

Univerzalna zabrinutost za sudbinu životne sredine - a time i problem uticaja buke na ljudsko zdravlje i mjere za smanjenje buke i njeno dovođenje do podnošljive granice, naveo je eksperte Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) da izrade priručnik "Zaštita okoline - zdravstveni kriterijumi za zaštitu od buke“.

Buka se, kao vibracija nekih čvrstih ili plinovitih molekula, tretira kao oblik mehaničke energije, a mjeri se decibelima. Pojavni oblici buke utiču na fizičko, mentalno, emocionalno i bihevioralno zdravlje, ometaju ljudsku komunikaciju (npr. tokom razgovora, govora, ili slično). Sve to doprinosi gubitku i oštećenju sluha, poremećaju spavanja, opšteg nemira, i konačno pojavi stresa. Povećana buka stimuliše izlučivanje hormona stresa koji uzrokuje povišeni krvni pritisak, oštećenje srčanog mišića i slično. WHO djeluje primjenom principa: s jedne strane uklanjanje izvora zagađenja, s druge strane, mogućnost smanjenja uticaja zagađivača na ljudsko zdravlje.

WHO daje svoju interpretaciju buke počev od dobre podnošljivosti, kao što je primjerice od 20 decibela, koja se tretira kao „mala buka", do 40 decibela je „tiha buka“ i 50 decibela "normalna buka." Sve iznad 70 decibela je jaka i neprijatna buka odnosno bolna, ali nerijetko i smrtonosna. Na vrhu ljestvice buke s kojom moderni čovjek dolazi u dodir je onaj koji je stvoren na avionu prilikom uzlijetanja i kreće se do visine od 140 decibela. Realan nivo buke treba da se kreće oko 35 decibela, što omogućuje da se normalno primi ljudski glas. Vrijednosti iznad, koje ometaju prijem ljudskog glasa, treba izbjegavati.

Problemi izazvani bukom javljaju se prije svega kao smetnja u spavanju, a hronično može imati niz loših posljedica, počev od smanjenja radne sposobnosti do poremećaja imunološkog sistema, što se može završiti raznim psihosomatskim bolestima.

Stalna izloženost buci može imati negativne posljedice: • bijes • razočaranje • nezadovljstvo • otuđenost • depresija • tjeskoba • anksioznost • agitiranost • iscrpljenost... Uzimajući u obzir patologije modernog čovjeka u svijetu, puna pažnja posvećuje se proučavanju izlučivanja hormona stresa zbog buke, kao posljedica, povećanje holesterola i triglicerida, kao i porast krvnog pritiska.

Da li ima bukadžija i „bolesnih“ u Crnoj Gori?

Svjetski izvori buke su svjetski i (malo) naši, ali naši izvori buke nijesu svjetski. Zašto?

Navedeni izvori buke, kod nas, nijesu veliki problem. Nema industrije, sezonski avioni. Tivatski aerodrom “posred turista”. Kod nas je aktuelna buka u građevinarstvu i turizmu. Za ovu drugu se razvijena Evropa ne śekira jer kod njih ne postoji takav problem. Zašto? Zakon propisuje otvaranje i “zatvaranje” ugostiteljskih objekata. I kod nas. Tamo se Zakon poštuje. A kod nas?

Buka, višedecenijski problem broj 1, u turističkoj sezoni. Razvojem audio tehnike i zakonskim “rupama”,“sezonska” buka traje tokom čitave godine u svim mjestima Crne Gore. Pa kad „vlasnici buke“ to prihvate kao redovnu aktivnost, koja se toleriše i ne sanksioniše, zašto je mijenjati za dva mjeseca. Pomoći nema, ili ne želimo (pravnu) pomoć.

Dnevno “niču” noćni klubovi u starim kućama, sklepanim prostorijama i svi dobijaju dozvolu “poštujući” osnovni uslov, a to je “izolovanost od spoljašnjeg svijeta”, a na 200 metara “odzvanja” nesnosna buka.

A kad se u noćnim satima pokrene “mašinerija”, grad (primorje) tutnji li tutnji. Kontrole nema. Decibeli divljaju. Inspekcija (policija) se pojavi, buke nema. Komunalna policija ode i sve ispočetka. Kad krenu u pohod - najavljuju dolazak kao svatovi. Zato “aparati” bilježe dozvoljeni nivo buke.

Piši, zovi, moli - nema vajde. Žalbenici ispadoše bolesni, netolerantni (čak im načelnik podgoričke komunalne policije zaprijeti zbog “lažnih” dojava), a ugostitelji uspješni privrednici. Da li država može da riješi problem buke? Ne može - Neće - Ne zna se čija je nadležnost.

Iz komunalne policije objašnjavaju nemoć: kažu - nivo buke se mjeri, kazne se pišu, kazne se ne plaćaju, nemaju ingerencije. Očito je uzaludno zvati komunalnu policiju.

Iz Uprave policije - kažu da je buka u nadležnosti komunalne policije, a po zakonu je održavanje javnog reda i mira njihova nadležnost. Pozivaju se na Pravilnik, iako je zakon “jači” pravni akt.

Ministarstvo održivog razvoja i turizma “spašava” sezonu pa se bori sa bukom na primorju. Dok sezona traje, svi zajedno i turistička i komunalna i uprava policije. A poslije kako bude.

Kako naći izvore buke?

Potrebno je samo u noćnim satima proći gradom i uvjeriti se u moć decibela iz noćnih klubova. Što sprečava policiju, ovu ili onu, da nesnosnu buku, za koju ne treba aparat za mjerenje, dovedu u dozvoljen okvir, putem sankcija (od novčanih kazni do oduzimanja ozvučenja). Da li se može, gostima ali i stanovnicima Crne Gore, garantovati zakonom propisani red i mir. Ako ne, treba se samoorganizovati… ili na žalost napuštati svoje domove, hotele. Ima i treća solucija, ali - ko ima para i živaca da se sudi.

Kako sankcionisati buku?

POTRAŽITE: - Zakon o turizmu, - Zakon o zaštiti od buke u životnoj sredini, - Pravilnik o vrstama, minimalno - tehničkim uslovima i kategorizaciji ugostiteljskih objekata.

JER TAMO SVE PIŠE.

Naravučenije: Zakon se mora: PRIMIJENITI I POŠTOVATI U suprotnom: KAZNITI ONE KOJI GA NE POŠTUJU (po Zakonu) - počev od ugostitelja do gostiju,

KAZNITI ONE KOJI GA NE PRIMJENJUJU - preko inspekcija do gradonačelnika.

Primjer: Građanka Rijeke je mjesecima pokušavala da riješi problem buke u zgradi, u kojoj je ona vlasnica stana, a koja je dolazila iz jednog kafića. Pred domaćim sudovima nije uspjela da obezbijedi zaštitu, pa je slučaj prijavila Sudu u Strazburu i dobila presudu u svoju korist.

( Vlatko Mihailović )