Tuđa sreća

Ponedjeljak, 5. jun, prije podne. Čekam da uđemo u NATO. Poranila sam. U 12 sati je po američkom istočnom vremenu. U 18 po srednjoevropskom. Slušam Antenu M. Perčinaju se, relativno učtivo, pristalice i protivnici Alijanse. Pri kraju Radio veze, čini mi se, vode ovi drugi. Na čijoj strani sam i ja. S punim pravom. Uređivačka ekipa tog radija nije. Što je takođe potpuno legitimno. Ali u potpunom neskladu sa završnicom emisije. Kao da sam je ja izabrala. Petar Prvi moli Crnogorce da se dozovu pameti:

- Tako vi svega što vi je najmilije, tako vi ovoga i onoga svijeta, tako vi duše i obraza, tako vi jučerašnjice i sjutrašnjice, tako vi dana današnjega... Ne budite tuđa metla i lopata, ne ližite tuđe šake, ne obijajte tuđe pragove, ne dajte se varati, ne dajte se kupovati, ne budite tuđa sreća, vratite se sebi i svome...

Kakav bi stav Sveti Petar Cetinjski zauzeo glede crnogorskog ulaska u NATO i da li bi danas tim povodom citirao samog sebe, zaista ne znam. Računam ipak, znajući ponešto o veličini, pameti i ugledu tog državnika, da nikad Crnu Goru ne bi izveo na put bez alternative. Niti bi ikad odluku na koju je prisiljen, ako bi mu se što takvo i moglo dogoditi, pretvarao u svoju veliku pobjedu... Hvala Anteni M što nas je na to podsjetila... Ne znam dopire li njen signal do Vašingtona. Da premijer Duško Marković i ministar Srđan Darmanović obnove gradivo iz istorije...

***

S lekcijama iz davne prošlosti Crna Gora ne stoji baš najbolje. Ni iz ovih freškijih, izgleda, ne umije da izvuče pouke. Samo dan prije ulaska u NATO svijet su obišle jezive slike iz Londona. Užasna faktura za dugove koje je Alijansa, ili samo neke članice, ostavila u Avganistanu, Iraku, Libiji, Siriji...

Terorista se kombijem zaletio u pješake na Londonskom mostu. Njegovi saborci noževima su napali građane na pijaci Borou. Čule su se i eksplozije. U ime Alaha, svjedoci tvrde da su tako čuli...

Epilog je sedam mrtvih i 50 ranjenih, među njima i 21 u vrlo teškom stanju. Treći napad na Veliku Britaniju za tri mjeseca. Na Vestminsterskom mostu pet mrtvih. Na koncertu u Mančesteru 22.

Velika je to zemlja. Možda i može da podnese toliko žrtvovanje u ime viših ciljeva... Recimo, borbe za mir u svijetu. Pod kojim Zapad, za sada, podrazumijeva samo sebe. Licemjerno? Možda, ali može mu se... Kakav će biti doprinos male Crne Gore odbrani tog velikog svijeta, mogu samo da naslutim. I da se nadam kako cijena neće biti visoka. U ljudstvu. U oružju kako hoće...

Ne razumijem se baš u geopolitiku, ali čitam ponešto. Evropske ljevičare najradije. Naročito kad objašnjavaju kako njihovi državnici polaze od pogrešne premise. Da teroriste povezuje jedinstvena zla ideologija, prema kojoj zapadne vrijednosti nijesu u skladu sa islamom. Iako sa Istoka stižu mnogo logičnije poruke. Da je terorizam u žestokom usponu zato što je Zapad u islamske zemlje silom oružja utjerivao vlastite vrijednosti. Naročito one vezane za naftu...

***

Već je šest sati. I taman toliko likova na ekranu. Fale samo glavni junaci naše evroatlantske ofanzive. Svetozar Marović je još u bolnici, čeka ga zatvorska ćelija. Milo Đukanović je još na slobodi, ne znam kako je sa zdravljem, ali ga niđe nema više nego da je u kućnom pritvoru. Ranko Krivokapić se još dobro drži, iako je pobjednički klub napuštio u posljednjem prelaznom roku...

Na teren u Vašingtonu izašao je rezervni sastav. Nekadašnji Krivokapićev saborac predao je ratifikacioni instrument. Crna Gora postala je 29. članica Sjevernoatlantskog saveza. Sav ozaren, zahvalio je nekadašnji Đukanovićev pomoćnik. Vidno uzbuđen, toliko da mu je i glas zadrhtao. Malo je falilo da zaplače...

Ne znam je li kasnije obavio to emotivno pražnjenje... Ali, ja jesam. Ne zbog njega, nego zbog sebe... I one polovine Crne Gore nad kojom iživljavanje tek slijedi... Onaj državni udar bio je samo kondiciona priprema režima... Ko izdrži, pisaće...

P.S. Konačno, jedna dobra vijest. Mirjana Drašković više nije glavna veterinarska inspektorka. Neće brinuti ni o hrani. Ne svojoj, nego našoj. Sad možemo s mirom da jedemo. Sve što nam dođe pod ruku. Naročito ono što se ne jede. Naše, ne brazilsko. Fala Vladi Crne Gore, nećemo ni osjetiti...

( Ratka Jovanović-Vukotić )