Nina Kraljić: Ja sam karakter koji voli pustolovine

Hrvatska pjevačica u usponu Nina Kraljić lansirala je novi singl "Vir" i još jednom pokazala koliko je drugačija od ostatka pop scene. Ne samo muzički, zbog čega su mediji uvijek imali problem u koju fioku da je smjeste, već i tematski jer se radi o pjesmi koju svako može razumjeti na svoj način. Tako tvrdi NIna u intervjuu za "Vijesti nedjeljom" u kojem je pričala o svom unikatnom životnom i muzičkom putu - o tome kako je hrabro otišla od kuće sa 14 godina da bi upisala Akademiju, kako ju je dvije godine kasnije napustila jer ju je sputavala, o učešćima i pobjedama na muzičkim takmičenjima, predstavljanju Hrvatske na Eurosongu, a ono što je više puta pomenula i što joj je očigledno najbitnije je da ostane svoja.

"Vir" je od ranije u radijskom etru, a od poneđeljka i spot?

Pjesma "Vir" je nastala u saradnji sa dvije fantastične kantautorke - Ines Prajo i Arjana Kunšek, one su radile i moj prvi singl. To je ekipa sa kojom već duže vrijeme radim. Pjesma je sad sa spotom dobila novu konotaciju, jer svako je doživljava drugačije, kao i većinu pjesama sa mog albuma. Neko doživljava najčešće pjesmu kao ljubavnu, neko dublje, simbolički. Za ovaj spot sam iskoristila svoju privatnu situaciju u jednom odnosu gdje zapravo ta cura, plesačica u ovom slučaju - Tina Ivanković, je u borbi sa svojom podsvješću koju glumi jedan plesač Dino Baksa, i u ona u njenom stanu se bori sama sa sobom, ganja je ta njena podsvijest. A ja iznad nje pišem tu priču i opisujem kako je njena podsvijest sve teža, odnosno borba je sve jača, tako i moj stajling postaje sve luđi, jer je zapravo situacija takva da osoba mora da izabere da li da ode ili da ostane, taj odnos varira od najboljeg do najgoreg i to smo dočarali u spotu. Neko bi rekao da ima tu psihodeliju u sebi, ali je zapravo simboličan prikaz klasične situacije polariteta izbora.

Koliko se često u životu nalaziš u situaciji da te neki vir vuče i koliko je teško izbjeći to? Baš zato mi je jako draga ta pjesma i zato sam odlučila da je ekranizujem. Jer kad ti radiš abum uvijek moraš da odabereš par pjesama koje ćeš da istakneš, da budu potpuno dostupne i za "Vir" smo se odlučili baš zbog te simbolike u kojoj se svako može pronaći. Sad ne pričam o onim konkretnim stvarima kao što su neke vrste droge, makar svašta može biti droga danas, nego jednostavno ta neka unutrašnja previranja, život konstantno traži odgovornost, konstantno plešeš po žici što je glavni simbol pjesme. Znači nekakav balans životni kojem svako teži. Zato mislim da je pjesma jako moćna.

Kad smo kod životnih odgovornosti, ti si sa 14 godina otišla od kuće da bi upisala Akademiju. To je bio dosta hrabar potez? Sad kad sam starija mislim da danas ne bi imala hrabrosti za takve poteze. Mislim da je to ona ratobornost koju imaš u mladosti koju još uvijek hvala bogu imam, ali tad sam je imala i više i drago mi je zbog toga. Mislim da sve što sam u životu napravila, uključujući taj potez sa 14 godina, me čini danas onim što jesam i ne žalim zapravo ni za čim iako je tada to bila vrlo riskantna situacija. Možda jednostavno nisam imala neki odbrambeni mehanizam kao neko ko jeste, pa nije otišao tako rano od kuće i bacio se negdje u nepoznato. Sa druge strane, neću lagati da nisam karakter koji voli takve pustolovine i istraživanja. To je bila moja odluka iza koje stojim i dan danas, mada mojim roditeljima nije bilo pretjerano drago zbog toga. Mojoj majki i danas kad pričamo o tome je žao što sam otišla, ali meni je to bilo tad potrebno.

Dvije godine kasnije napuštaš školu, može li se reći da je to taj neki vir koji te je vukao na dno, jer si jednom izjavila da si to uradila jer nisi mogla da budeš svoja?

Vjerovatno da. Kad sam upisala muzičku akademiju, ja sam napravila nešto što bi se očekivalo od nekoga ko je stalno bio u školama. Međutim, to nije funkcionisalo. Ljudi misle da je to nešto što ti je potrebno, ali ja sam osjećala duboko u sebi da nisam zadovoljna i to se vidjelo i spolja i jednostavno sam odlučila da to priznam sebi dovoljno jako da se čak i suprotstavim okolini koja to nije mogla da shvati, da izađem sa te Akademije i tražim svoj put na neki drugi način, kroz neke druge gradove, ljude, mjesta, muzičke stilove dok nisam došla do ovoga gdje sam sada.

Neki akademski muzičari znaju da se previše ukalupe u ta pravila koja nauče u školi i nemaju hrabrosti da zađu van, da li ti je to smetalo?

Ja imam kolega sa te Akademije kojima je recimo odgovarala ta škola, a ima i onih koji su je završili, a da nisu bili zadovoljni. Završe samo da bi završili i idu dalje. Mislim da je to dosta individualno. Zapravo, to je isto umijeće života - pustiti druge da žive i pustiti sebe da živiš. To je nešto što učiš cijeli život. Taj dio mi je bio dosta prirodan po pitanju posla, ja sam uvijek puštala druge da budu to što jesu, ali da ja mogu da budem isto to što jesam. Taj kalup meni lično nije odgovarao. Međutim, nekima to nije bio kalup nego njihov način izražavanja. Ja sam se osjećala jako sputano i znala sam da neću završiti u nekom klasičnom operskom pjevanju. Ono što me zanimalo da učim je stara muzika - barok, renesansa... Ali istovremeno sam više od svega željela da radim svoju muziku i to je povuklo cijelu priču.

Da li bi voljela da radiš operu negdje u budućnosti, s obzirom da si se za to obrazovala u školi? Pa znam da iskoketiram sa tim kad pjevam "Ave Marija" u crkvi za nekoga, a recimo i na samom albumu na nekim mjestima. Ljudi ne znaju da je to moj glas, jer valjda to ne očekuju, a ima nekih djelova gdje pjevam operu. Znači, ja i dalje koristim te naučene stvari u raznim stilovima unutar svojih pjesama. Samo je potrebno jedno uho koje dobro čuje da bi to uopšte bilo primjećeno. Ja sam se navikla na to da ljudi danas primjećuju malo manje detalja, ali ja to dosta koristim u suštini. Pošto je to "world music", koji zapravo koketira sa raznim stilovima, onda tu ima svega.

Koliko si zadovoljna kako je prošao debi album, kako je primjećen?

Mislim da je trebalo da bude mnogo više primjećen. Iskreno, mislim da postoje neki unutrašnji razlozi zašto to nije tako. U muzici, kao i na mnogim drugim poljima se dešavaju neke stvari koje možda ne bi trebalo, umjetnost bi trebalo da bude na prvom mjestu. Usuđujem se reći da možda nekima nije ni u interesu jedna takva vrsta pjevanja ili se možda boje nečega što je različitog. Ja sam uvijek mislila da za sve ima mjesta i to je neki moj stav kojeg se držim. Ali vidim da se vidici mijenjaju kod mnogih stvari, znači ipak se nešto dešava. Postoji ta nova generacija pjevača koji su zaista fantastični i to sve ide svojim tokom. Ima još puno mjesta za napredak. Bio bi album sigurno više slušan da je to PR-ovski propraćeno bolje, ali mislim da je za prvi album, s obzirom na cijelu priču i koliko je drugačije to što radim u odnosu na ostale, jer "world music" još ne postoji u Hrvatskoj, ja sam jako zadovoljna. Imati sto hiljada pregleda kod nas, koji nisu napumpani sa neke druge strane, to je dosta dobro.

Ono što dominira u tvojoj muzici je taj etno motiv, što te najviše privlači tom zvuku koji je opstao kroz vrijeme?

Lično jako poštujem svoj poziv, jer pjevanje je način izražavanja koji postoji kroz vjeke vjekova. To nije jezična asocijacija, već to prosto svako razumije, svako osjeti na svoj način, znao jezik ili ne. A etno ima taj stari korjen izražavanja, staru dušu u sebi i mislim da je to glavni razlog. Ima tu prekrasnih melodija, nečega nevjerovatnog, adekvatnog za staru dušu kakvom sebe smatram. A i super mi je dodati novom ruhu nešto što je već zastarjelo, što je zakopano.

Učestvovala si u nekoliko pjevačkih emisija, u "The Voice" si pobjedila. Međutim, vrlo rijetko pobjednici takvih emisija ostvare karijere, zašto?

To je najviše zbog stava i šoubiznisa koji koristi te mlade ljude,a onda kad ih isisa ih odbaci. A možda prosto svako ima svoj put, pa se snađu na neki drugi način. Meni je "The Voice" stvarno bio ta odskočna daska. Ja jesam u tome od malih nogu, borim se za sebe od tada. Bila sam kao mala na amaterskim takmičenjima, koja nisu bila propraćena tako medijski, ali to su sve male pobjede koje su vodile do te velike pobjede. Bilo je i posljednjih mjesta i ulazaka u finale, a bilo je i prvih mjesta i svako to iskustvo mi je donijelo nešto. "The Voice" je bio možda glavni korak - i po pitanju gledanosti i po pitanju toga da se otvorio taj moj stil najbolje, odnosno sve okolnosti su se otvorile tako da ta individualnost, moj koncept izađe van. Što recimo nisam mogla u ranijim takmičenjima, zbog okolnosti i zbog toga što sam možda još uvijek bila premlada. Potrebno je puno toga da se poklopi da bi se stvorio taj jedan savršen muzički momenat. Zato ja danas, pogotovo nakon Eurosonga, jako pažljivo biram projekte, na što ću da priznam i na što ne ću. Mada je učešće na Eurosongu bila zaista velika čast, ali moraš zaista da paziš sa kim radiš i kako radiš, a najbitnije je za umjetnika da u jednom projektu može da bude svoj. Ako ne možeš, onda se ne možeš izraziti najbolje i to može da bude neispunjavajuće. Ali to je sve jedno veliko iskustvo. U "The Voice" sam mogla da budem apsolutno svoja. Bilo je borbe, ali sam uspjela da se maksimalno izrazim. Zato mi nije bila bitna pobjeda, nego sam otpjevala sve što sam htjela i bila sam jako zadovoljna.

Koliko si na Eurosongu uspjela da budeš svoja, jer tu je ipak pritisak cijele države na tebi, a i format je specifičan?

Da, definitivno. Mislim da autentičnost ne možeš da ubiješ nikad, ne možeš ti da ne budeš svoj, jedino što može da se desi je da zbog određenih okolnosti to ispadne slabije nego što bi trebalo. Što se tiče Eurosonga, to je možda više bila lekcija što ne želim u karijeri, mada je bilo lijepih stvari. Treba uvijek izvući pozitivno iz takvih stvari, a ja sam izvukla jednu veliku turneju po Evropi. I naučila sam da moram da biram ekipu koju već znam i kojoj mogu da vjerujem.

Na Eurosongu si nastupila sa pjesmom na engleskom i imaš ih još na tom jeziku. Imaš li ambiciju da se probiješ van ex Yu prostora?

Apsolutno. Ne zato što smatram da je Hrvatska nedovoljna, nego zato što mislim da muziku treba širiti na što više ljudi. Iz tog razloga me privlači da pjevam na engleskom, a obje pjesme na albumu na tom jeziku su moje. Ja pišem i na hrvatskom i na engleskom, ne zato što izbjegavam hrvatski nego zato što mi je lakše melodijski da se izrazim na engleskom. Mislim da moj glas nije samo za Hrvatsku, uvjerena sam da mogu da širim tu muziku i dalje, pogotovo taj naš etno. Ne mislim samo hrvatski, nego balkanski uopšte. Mislim da bi to moglo da bude super za oplemeniti naše narode, recimo da mi je to krajnji cilj. I definitivno postoji interesovanje za to na zapadu, samo treba da se realizuje, pa ćemo vidjeti. Nadam se da će to proći.

Imaš i pjesmu na hebrejskom?

Shvatila sam da sam napravila jednu tako izvornu formu i imala sam srećom kontakt jedne divne djevojke koja mi je napravila prevod koji ima potpuno jednako značenje. I meni je lično čak draža ta verzija na izvornom jeziku, jer taj jezik čini tu formu, pogotovo na refrenu, dodatno jačom. Ima nešto moćno jako u tome i baš sam zadovoljna sa tim. Nekako sam se jako dobro snašla sa tim jezikom, mada kažu da nije težak za naučiti.

Prošlu godinu si okarakterisala kao veoma uspješnu, kakvi su planovi za ostatak ove?

Voljela bih zapravo da više poguram taj etno - i kroz bend i kroz repertoar. U septembru nastavljam da radim na novim stvarima, pripremiću novi singl i onda još jedan na kraju godinu i onda ću početi da spremam novi album. Bitno mi je da se priča kontinuirano kreće prema naprijed. Može to biti i spori tempo, ali da se ipak kreće prema naprijed. Od nastupa preko pjesama do izraza... I biću zadovoljna.

Galerija

( Stefan Strugar )