DRUGI O NAMA
Crna Gora se nada privrednom bumu od članstva u NATO
Premijer Marković je sugrađanima obećao nove privredne impulse kroz članstvo u NATO-u. Ali, skoro da se ni jedan zapadni investitor ne usuđuje da dođe u Crnu Goru
Rusija se digla na uzbunu zbog učlanjenja Crne Gore u NATO. Jeste da se Moskva svako malo sprdala na temu vojne snage male zemlje, koja raspolaže sa 2.000 vojnika, ali geopolitički posmatrano „zemlja crnih bregova“ veoma je bitna zbog svojih luka na južnom Jadranu.
Procjenjuje se da polovina od oko 620.000 stanovnika Crne Gore same sebe doživljavaju kao rusofilne Srbe. I da su protiv članstva u Alijansi. Stoga se crnogorska vlada nije usudila da da narodu da o tome odluči, nego je pitanje delegirala parlamentu u kom je krajem aprila svojom većinom donijela odluku.
Ali, sada je Rusija odlučila da svom nekadašnjem prijatelju pokaže mišiće. Pa je za početak zabranila uvoz crnogorskog vina izvanrednog proizvodjača „Plantaže“. U aprilu je ruski MIP od svojih zemljaka zahtijevao da ne putuju, kao što je do sada bilo uobičajeno, na crnogorski južni Jadran, gdje su Rusi - uz Srbe i Albance - tradicionalno najveća grupa stranih turista. Na parlamentarnim izborima prošlog oktobra je, po mišljenju crnogorskog državnog tužilaštva, Rusija podržala propali pokušaj državnog udara, što Moskva decidno demantuje. Ove nedjelje je jedan od vodećih parlamentaraca vladajućeg DPS, Miodrag Vuković, protjeran iz Rusije.
Rusija je u Crnoj Gori privredna velesila. Procjenjuje se da se do 30.000 Rusa trajno naselilo u Crnu Goru. Oni su kupili oko 70.000 stanova, kuća i nekretnina, imaju sopstvene vrtiće, škole i medije. Trgovali su počesto novcem sumnjivog porijekla. Željezara u Nikšiću i Kombinat aluminijuma Podgorica su samo dva primjera. Najveći dio industrije, koju su Rusi kupili, sada je u bankrotu. Pojedini ruski oligarsi, poput Olega Deripaske, državu Crnu Goru su, a zbog bankrota njihovih firmi, tužili za stotine miliona eura.
Premijer Duško Marković je svojim sugrađanima obećao nove privredne impulse kroz članstvo države u NATO-u. Ali: skoro da se ni jedan zapadni investitor ne usuđuje da u Crnu Goru dođe. Po mišljenju kritičar, poput građanske inicijative MANS, Crnom Gorom već četvrt vijeka vlada jaki čovjek Milo Đukanović sa nekoliko kumovskih familija. Đukanović je do sada bio malo premijer, malo predsjednik. Imanentno ga prati puno teških slučajeva korupcije i kriminala: od šverca cigareta na veliko, preko seobe državnog vlasništva u drugarske džepove, do mnogo posve netransparentnih privatizacija. Primjeri: njegov brat Aco Đukanović je vlasnik najveće banke; njegova sestra Ana je advokat koju moraju angažovati svi strani investitori. I dok su pojedine familije nakupile istinsko bogatstvo, masa stanovništva životari od neto prosječnog dohotka od 512 eura mesječno. U spoljnotrgovinskom bilansu od ukupno 2,4 milijarde eura sa samo 16% uvoz je pokriven izvozom. Javni dugovi su na nivou od 68% BDP-a: 2,5 milijarde eura u BDP-u od oko 3,8 milijardi. Tendencija je rastuća.
Najveće privedne šanse nudi oko 300 kilometara duga obala Jadrana. Međutim, bezobzirni građevinski bum je u najvećem dijelu ruinirao „wild beauty“, kako Crna Gora voli da se reklamira. Po navodima državne televizije, preko 100.000 objekata je ilegalno izgrađeno ili prelazi dozvoljene gabarite. Dvije prvoklasne sramote: nekada renomirani hotel As u okolini Petrovca postao je građevinska ruina, a ruski investitori su direktno pored nje u more srušili cijelo brdo. I tako više od 10 godina. Druga sramota se nalazi u Petrovcu samom: već dvije godine besprizorna građevina hotela „Rivijera Crystal“, kao nezavršeni kolos, sramoti gradsku panoramu. Njemački DEG je pomogao milionskim povoljnim kreditom da se ovaj hotel uopšte ovako i izgradi. Ako ikada bude završen, najvjerovatnjije će u potpunosti uništiti kompletan zaliv, jer - ne postoji prečišćivač otpadnih voda.
Autor je direktor njemačke državne novinske agencija DPA za Jugoistočnu Evropu (Tiroler Tageszeitung)
Prevod: Mirko VULETIĆ
( Dr Thomas Brey )