Pedeset godina - pedeset laži

Hajde da pretpostavimo da je okupacija opravdana. Hajde takođe da kažemo da Izrael nema izbora. Hajde da to čak i ne zovemo okupacijom. Hajde da kažemo da je priznato od strane međunarodnog prava i da je svijet to podržao. Hajde da pretpostavimo da su Palestinci zahvalni što to postoji. Bez obzira, mali problem i dalje lebdi iznad svega toga: čitava stvar je u potpunosti bazirana na lažima.

Od početka pa sve do vječno-izmičućeg kraja, sve je velika laž. Ne postoji nijedna riječ istine u vezi sa tim. Da nije ovih laži urušilo bi se u svojoj trulosti odavno. Da nije ovih laži, pitanje je da li bi se ikad desilo. Ove laži, od kojih se nekima desničari ponose (“za svoju zemlju Izrael je dozvoljeno lagati”), su dovoljne da učine da se svakoj pristojnoj osobi smuči od užasa. Nisu nam potrebne ostale strahote da bismo bili uvjereni u ovo.

Počelo je pitanjem kako da zovemo Zapadnu Obalu i Gazu. Na Radiju Izrael je odlučeno da se koristi termin ‘privremeno-zaposjednute teritorije’. To je bila laž broj 1, koja je nagovještavala da je okupacija trenutna i da je Izrael namjeravao da evakuiše ove teritorije, da su one bile samo pregovarački adut u pohodu ka miru. Ovo je vjerovatno najveća laž i definitivno najuticajnija. Ona je ta koja je proizvela slavljenje jubileja godišnjice. Istina je da Izrael nikada nije namjeravao da prekine okupaciju. Njena navodna privremenost je samo sredstvo kojim je na prevaru svijet uspavan.

Druga velika laž je bio argument da okupacija služi bezbjednosti Izraela, da je to mjera samoodbrane nemoćne nacije koja je okružena neprijateljima. Treća laž je bila „mirovni proces“, koji se nikada stvarno nije desio, koji je uvijek imao za cilj samo da kupi još vremena okupaciji. Ova laž je imala mnogo stubova. Svijet je bio saučesnik, neprekidno lažući sebe. Postojali su argumenti, prezentacije mapa (sve slične), mirovne konferencije su organizovane za brojnim rundama pregovora i samita, sa predstavnicima koji su raspravljali, a uglavnom prazno ponavljanje. Sve je ovo bilo zasnovano na laži, a to je pretpostavka da je Izrael ikada razmatrao prekid okupacije.

Četvrta laž, očigledno, je industrija ilegalnih naselja. Ovaj projekat je rođen i podignut u laži. Nijedno naselje nije izgrađeno iskreno, počev od noćenja u Park Hotelu u Hebronu, preko 'radnih kampova', 'zaštitnih kampova', 'arheoloških iskopavanja', 'prirodnih rezervata', 'zelenih prostora', 'požarnih oblasti', 'istraživačkih terena', kamp-naselja i ekspanzija – sve ove fabrikacije počinjene uz namigivanje i klimanje glavom, kulminirajući u najveću laž u ovom kontekstu, laž 'državne teritorije', laž koja se može uporediti jedino sa onom o „prisutnim odsutnim” Palestincima u Izraelu.

Ilegalni naseljenici su lagali, političari su lagali, vojska i civilna admiinstracija na teritorijama su lagali – svi su oni lagali svijet i sebe. Od zaštite kule sa predajnikom je nastalo mega-naselje a od vikenda u tom hotelu su nastali najgori od svih. Članovi kabineta koji su odobravali, članovi Knesset-a koji su klimali I namigivali, policajci koji su potpisali i novinari koji su prikrili, svi su oni znali istinu. Amerikanci koji su “osudili” I Evropljani koji su “bili bijesni”, Generalna skupština UN-a koja je “pozivala” i Vijeće bezbjednosti koje je „odlučilo“, niko od njih nikada nije imao namjeru da bilo šta od ovoga isprati nekim konkretnim djelom. Svijet takođe laže sebe. Ovako je prigodno za sve.

Takođe je prigodno izgovarati beskonačne dnevne laži kako bi se prikrili zločini koje čine Izraelske odbrambene snage, Granična policija, Šin Bet, Zatvorska služba i Civilna administracija – čitav okupacioni aparat. Prigodno je koristiti prečišćeni jezik, jezik okupatora koji je medijima tako drag, isti jezik koji koriste za svoje izgovore i opravdanja. Ne postoji ni približno prikrivanje u Izraelu poput onog kad se opisuje okupacija i ne postoji šira koalicija koja je sa tolikom posvećenošću širi i podržava. Jedina demokratija na Bliskom Istoku koja praktikuje brutalnu vojnu tiraniju i najmoralnija vojska koja ubije više od 500 djece i 250 žena u toku samo jednog ljeta – može li iko da prikrije veću laž od ove? Može li iko da se sjeti većeg samo-zavaravanja od preovladavjućeg mišljenja u Izraelu koje nam je sve ovo nametnulo - da mi ovo nismo željeli, da su Arapi krivi? A još uvijek nismo pomenuli laž o dvije države i laž o Izraelu koji traži mir, laži o Nakbi iz 1948. i našoj 'nevinosti' u tom ratu, laž o tome kako je čitav svijet protiv nas i laž da su obije strane krive.

Još od izjave Golde Meir “nikada nećemo oprostiti Arapima što su natjerali našu djecu da ih ubijaju” do “nacija ne može biti okupator na sopstvenoj zemlji”, laži neprekidno prate laži. Nije prestalo sve do danas. Pedeset godina okupacije, pedeset godina laži. A sada? Još pedeset godina?

Autor teksta je nagrađivani novinar izraelskog Hareca

( Gideon Levi )