Kad dolazak na stadion postaje čist mazohizam
Fudbal se igra za gledaoce, staro je fudbalsko pravilo, ali kada je u pitanju crnogorska klupska scena, ta definicija može da se proširi - igra se loš fudbal, za publiku koja strahuje za bezbjednost na svakom drugom meču.
Finale Kupa je obično najljepša utakmica na domaćoj klupskoj sceni, vjerovatno i jedina predstava koja, makar po ambijentu i dekoru, crnogorski fudbal približi evropskom.
Iako se, dolje, na terenu, u većini slučajeva igra - loš fudbal. Ali, to nije tema...
Utakmica između Sutjeske i Grblja bila je jedna od onih na kojoj će roditelji povesti djecu na stadion - lijepo vrijeme, meč za trofej, ulaz besplatan, a na terenu korektno i sportsko nadmetanje u najavi...
I bilo je tako, do 70. minuta, kada je na plato između sjeverne i zapadne tribine, doletio - suzavac!? Panika, bježanija, metež - kao u horor filmovima, ali nažalost, sve češća slika na našim stadionima.
Ko je ubacio suzavac, zbog čega, iz kojih pobuda, može samo da se nagađa - nije bilo reakcije Uprave policije, ni Fudbalskog saveza Crne Gore, kao organizatora utakmice.
Nije se ni očekivala reakcija, jer su ovakve stvari, očigledno, postale normalne i svakodnevne!?
Prije samo 10 dana, na istom stadionu, prekinut je derbi prvenstva između Budućnosti i Mladosti, jer su navijači domaćeg tima palili stolice na sjevernoj tribini i izazivali incidente.
Da bi se nabrojali svi stadionski izgredi u posljednjih sedam-osam godina, bilo da su u pitanju utakmice reprezentacije, domaćeg Kupa ili prvenstva, trebalo bi mnogo vremena i prostora.
Dolazak na stadion pod Goricom, na kojem je prije nekolliko godina prekinut i meč kvalifikacija za Evropsko prvenstvo, a na kojem su navijači iza golova ograđeni zaštitnom mrežom, kao u kavezu, polako se pretvara u čist mazohizam.
Fudbal se igra za gledaoce, staro je fudbalsko pravilo, ali kada je u pitanju crnogorska klupska scena, ta definicija može da se proširi - igra se loš fudbal, za publiku koja strahuje za bezbjednost na svakom drugom meču.
Igra najnižeg mogućeg kvaliteta, a na tribinama lete stolice - paklena kombinacija, ali često i uobičajena slika.
Dolazi se do apsurne situacije, da su čelnici klubova, ili nacionalnog Saveza, zadovoljni kada dobiju kaznu igranja pred praznim tribinama.
Znaju da će se igrati fudbal, isti kao i sada, ali barem neće biti incidenata na tribinama, neće plaćati dodatne kazne.
Sve dok se publika ne vrati, dok se ne dogodi novi incident, sa težim posljedicama, pa možda i zatvorene tribine postanu prinudna mjera.
Fudbal zabranjen za gledaoce? Djeluje radikalno, ali niko ne bi izgubio mnogo.
Borba protiv izgrednika na stadionima najveći je problem domaćeg fudbala, i ne može da se riješi baš tako lako. Jer, treba doprijeti do srži, a ona je u opštoj kulturi i kućnom vaspitanju.
( Danilo Mitrović )