“Đoja” umanjila ocjene šestacima

“Moje dijete je odličan đak, oduvijek je imala sve petice. Na ovom testiranju dobila je četvorku iz CHBS jezika. Nijesmo bili nezadovoljni ocjenom ali smo željeli da pogledamo test, jer će kroz tri godine polagati eksternu polumaturu. Jako smo se iznenadili činjenicom da je četvorka zarađena zbog pogrešnih odgovora u vezi sa djelom koje nije ni obrađivano”, priča roditelj

195 pregleda2 komentar(a)
Ispitni centar, Foto: Savo Prelević
25.05.2017. 18:54h

“On se malo odmače u stranu, pa kao đoja zaplaka”, rečenica je iz pripovijetka “Jablan” Petra Kočića, koja je mnoge crnogorske jedanestogodišnjake koštala ocjene na redovnom testiranju đaka šestog razreda osnovnih škola.

Više roditelja javilo se “Vijestima” navodeći da su pitanja u vezi sa pripovijetkom umanjile ocjene njihovoj djeci, te da su uložili žalbe, jer ovo djelo programom nije predviđeno za obradu do kraja šestog razreda.

Većina žalbi je, prema objašnjenju roditelja parcijalno uvažena, ali je to zavisilo od raspoloženja školskog Odbora za provjeru znanja.

“Moje dijete je odličan đak, oduvijek je imala sve petice. Na ovom testiranju dobila je četvorku iz CHBS jezika. Nijesmo bili nezadovoljni ocjenom ali smo željeli da pogledamo test, jer će kroz tri godine polagati eksternu polumaturu. Jako smo se iznenadili činjenicom da je četvorka zarađena zbog pogrešnih odgovora u vezi sa djelom koje nije ni obrađivano”, priča roditelj, čiji je identitet poznat redakciji.

Ističe da je dat odlomak iz “Jablana”, u kome je citirana rečenica, a đaci je trebalo da odgovore na pitanje šta znači riječ đoja (tobože), te da prepoznaju da li se radi o dijelu pripovijetke ili romana.

“Čak ni mi roditelji iz citiranog odlomka nijesmo mogli biti sigurani šta ta riječ znači, jer je nijesmo ranije čuli. Najviše nas je povrijedila činjenica da se testu nijesmo smjeli primaći, a kamoli ga dodirnuti ili fotografisati. Pa i sud dozvoljava neposredan uvid u spise, a škola se ponaša kao da smo došli da falsifikujemo testove svoje djece”, kaže sagovornik “Vijesti”.

Drugi roditelj potvrđuje da je i njegovom djetetu ocjena niža upravo zbog spornog odlomka i napominje da su posle desetina žalbi roditelja, škola priznavala oba odgovora.

“Odjednom su pravilno odgovorila i ona djeca koja su upisala da se radi o romanu, ali i ona koja su ustvrdila da je u pitanju pripovijetka. Ne razumijem ovakvu metodologiju ocjenjivanja”, kazala je majka jednog šestaka.

Iz Ispitnog centra Crne Gore (ICCG) odgovorili su “Vijestima” da nemaju podatke o broju žalbi na test iz CHBS jezika.

“ICCG je zadužen za sastavljanje testova za provjeru znanja na kraju prvog i drugog ciklusa. Ostale aktivnosti: uvid, prigovori i odgovori na prigovore, odvijaju se u školama. Naime, ukoliko učenik, roditelj, odnosno staratelj učenika nije zadovoljan ocjenom na provjeri znanja, može uložiti prigovor u školi Odboru za provjeru znanja”, navode iz ICCG.

Oni ne osporavaju da pripovijetka “Jablan” nije izučavana, ali ističu da se našla u u testu “jer takozvani kanonski (obavezni) tekstovi ne postoje u programima prije sedmog razreda i do sada nije bio problem kada bi se bajka, basna, priča koja nije obrađivana našla u testu”.

“Standardizovani test mora da ima zadatke osnovnog, srednjeg i višeg nivoa. Na osnovu zadataka u testu, radi se prag prolaznosti (granica za ocjene). Granice za ocjene na dan testiranja određuje komisija u čijem su sastavu predmetni nastavnici iz određenog predmeta. Oni određuju koji su zadaci za dvojku, koji za trojku, koji za četvorku i koji za peticu. Uvijek postoje dva ili tri zadatka koja ne moraju tačno da urade ni najbolji učenici, a da ipak mogu da dobiju odličnu ocjenu. Zadatak broj 10, u kojem je trebalo da učenici napišu sinonim za izraz "đoja" (tobože, kobajagi...), zadatak je višeg nivoa koji nijesu morali da riješe ni najbolji učenici”, objašnjavaju iz ICCG.

Dodaju da je zadatak je trebalo riješiti na osnovu datog kompletnog konteksta.

Pisa traži primjenu naučenog, a ne samo reprodukciju gradiva

Iz Ispitnog centra naglašavaju da Pisa testovi pokazuju da “nemamo odgovarajuća znanja iz čitalačke pismenosti”.“Teško da ćemo bilo šta promijeniti ukoliko budemo djecu učili da je, recimo, priča "Knjiga" Iva Andrića pripovijetka, bez objašnjenja koje je karakteristike svrstavaju u pripovijetku i bez provjere na nepoznatoj pripovijeci da li je to naučeno ili ne. Takođe, ukoliko ne budemo naučili učenike da zadatke čitalačke pismenosti, posebno višeg nivoa, rješavaju i na osnovu konteksta, bilo da su u pitanju funkcionalni tekstovi bilo književni, rezultati će i dalje biti poražavajući. Nije problem da ICCG na kraju prvog i drugog ciklusa ubuduće daje samo tekstove koji su predviđeni planom i programom, ali je pitanje da li je to dobro pošto bi se pretvorilo u reprodukovanje naučenog gradiva, a ne u primjenu naučenog i rješavanje problema u novim okolnostima”, zaključuju iz ICCG.

“Po Blumovoj taksonomiji tražimo primjenu naučenog gradiva. To znači da na testovima treba da bude i nepoznatih tekstova. U standardima znanja na kraju drugog ciklusa piše da učenik treba da prepoznaje i doživljava realističku pripovijetku. Nigdje u testu nema pitanja: kako se zove tekst iz kojeg je dati odlomak ili ko je autor teksta iz kojeg je dati odlomak. Da smo postavili takva pitanja, onda bi bila greška, jer pripovijetku nijesu učili”, zaključuju iz ICCG.