Obilježeno 25 godina od deportacije izbjeglica iz CG
“Nažalost nijedna od naših inicijativa do sada nije prihvaćena i ovih četvrt vijeka od deportacije dočekujemo bez utvrđene krivične odgovornosti bez dana sećanja bez spomenika i bez izvinjenja policije”, kazala je Gorjanc Prelević
Podsjećanjem i polaganjem cvijeća ispred glavnog ulaza u Centar bezbjednosti Herceg Novi, u prisustvu porodica žrtava, danas je obilježeno 25 godina od deportacije bosansko-hercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore od kojih je većina kasnije ubijena.
Tea Gorjanc Prelević, izvršna direktorica Akcije za ljudska prava je istakla nevladine organizacije koje godinama ukazuju na zločin iz 1992. godine, rade ono što je bila dužnost države i da je taj ratni zločin do danas ostao nekažnjen. Gorjanc Prelević tvrdi da oslobađajuća presuda za učesnike u deportaciji, koja je bazirana na činjenici da Crna Gora nije bila učesnica rata u Bosni i Hercegovini, nema nikakve veze sa međunardnim humanitarnim pravom i pravdom.
“Mislim da je ta presuda zapravo mjera dalekog puta koji predstoji Crnoj Gori do ostvarivanja vladavine prava. I ona podsjeća šta su sasvim konkretni ciljevi koje od Crne Gore moraju očekivati njeni građani, a onda i EU. Specijalno tužilaštvo ima obavezu i dužnost da se bori protiv nekažnjivosti ovog zločina tim prije što su njihove kolege 92. godine ovaj zločin pomogle”, ustvrdila je je izvršna direktorica „Akcije za ljudska prava“.
Gorjanc Prelević je podsjetila da je crnogorska policija u maju 1992. nezakonito uhapsila najmanje 66 osoba, civila, starosti od 18 do 66 godina, koji su u Crnu Goru izbjegli od rata u Bosni i Hercegovini, i predala ih vojsci bosanskih Srba da im posluže za razmjenu ratnih zarobljenika. “Dana 25. maja 1992. godine, jedna grupa uhapšenih izbjeglica je autobusom iz sabirnog centra u stanici policije u Herceg-Novom upućena u KPD Foča koji je već tada imao sva obilježja koncentracionog logora za nesrpsko stanovništvo, kako je utvrđeno i u presudi Haškog tribunala protiv upavnika tog logora, Milorada Krnojelca. Samo nekolicina ih je preživjelo mučenja kojima su tamo bili izloženi. Dva dana kasnije, 27. maja 1992. godine, druga grupa uhapšenih izbjeglica je iz Herceg-Novog sprovedena autobusom na teritoriju Republike Srpske ”gdje je trebalo da uđu u sastav grupe Muslimana za razmjenu za zarobljene srpske teritorijalce.Svi su oni ubijeni na teritoriji BiH, pri čemu još uvijek nisu pronađena sva njihova tijela, niti se zna tačno mjesto njihovog stradanja” istakla je Gorjanc Prelević.
“Nažalost nijedna od naših inicijativa do sada nije prihvaćena i ovih četvrt vijeka od deportacije dočekujemo bez utvrđene krivične odgovornosti bez dana sećanja bez spomenika i bez izvinjenja policije”, kazala je Gorjanc Prelević.
Član Savjeta za građansku kontrolu rada policije, Aleksandar Saša Zeković je podsjetio na inicijativu da crnogorska policija simbolično uputi izvinjenje zbog nezakonitog postupanja prilikom hapšenja i izručivanja izbjeglica njima neprijateljskoj vojsci u Srpsku Republiku BiH.
“Predali i smo inicijativu Policiji i MUP-u da upute jednu vrstu simboličkog izvinjenja a svimn žrtvama kršenja ljudskih prava u prošlosti i posebno prema žrtvama i porodicama onih koji su nezakonito uhapšeni i potom deportovani iz Crne Gore, mislim na izbjeglice iz BiH. Imali smo u vidu i sve one kojima su ljudska prava kršena jer su se zalagali za obnovu državnog i nacionalnog identiteta ili su se zalagali za demokratizaciju ove zemlje. Naša inicijativa o izvinjenju policije do danas nije realizovana “, kazao je Zeković.
Goran Skrobanović iz Liberalne partije je poručio da se ovakav strašan zločin više nikada ne smije dopustiti, ističuči da grad Herceg Novi nije kriv za njega, već tadašnja država, a “možda i ova današnja”.
Tatajana Fanfani predsjednica novskog SD je kazala da nevino stradali ljudi zaslužuju pamćenje i spomen.
“Strašno je konstatovati na današnji dan, da ni nakon 25 godina država Crna Gora i njeno pravosuđe nisu imali odlučnosti da pred lice pravde privedu saučesnike u ovom zločinu. Dok se god zločin bude prikrivao to će, na neki način, ostati dogradnja tog zločina”, poručio je Milovan Baždar iz GP URA i primjetio da danas nije bilo nikoga iz lokalne administracije.
Nedžiba Bajrović kojoj je prije 25 godine iz kuće u Bijeloj odveden suprug Osman, još nije završena, jer ni nakon skoro četvrt vijeka ona i njena djeca ne znaju kako je i gdje završio.
"Mislim da sam hrabro ostala vjerujući u njegovu nevinost, a pravdu nisam doživjela. Samo bih zaželjela da ako ih ne može stići sudska pravda, da ih stigne ona Božja"
Skupu su prisustvovali i predstavnici Demokrata i Bošnjačke stranke i predstavnici nekoliko nevladinih organizacija.
Skup su organizovali NVO Akcija za ljudska prava, Centar za građansko obrazovanje i Centar za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA, a podržao Savjet za građansku kontrolu rada policije.
Galerija
( Slavica Kosić )