Dolazi li u politici doba antijunaka?

Propao je najveći gospodarski koncern, propao je najveći lanac knjižara, propala je u godinu dana već druga vladajuća koalicija, a Željko Kerum uvjerljivo vodi u utrci za gradonačelnika Splita.

Propali poduzetnik koji je ostao dužan pola milijarde kuna i propali političar koji je prije četiri godine dobio samo sedam tisuća glasova, na pragu je trijumfa kakav se ne može pronaći ni u knjigama do kojih će se u Hrvatskoj sve teže dolaziti.

I predstavlja veliki povratak u jeku političke krize kojom HDZ i Most već dvije godine maltretiraju Hrvatsku, a koja je iznjedrila takve političke pojave kao što su Živi zid i Ivan Pernar.

Sada je ta kriza, bolje rečeno sve krize zajedno, vratile su u život Željka Keruma. Bio je fenomen dok je vladao Splitom, vozio je Maybach dok neki nisu još ni registrirali dvorac, uništavao svoje tajkunsko carstvo dok se Ivica Todorić još pretvarao da je uspješan biznismen, uzimao je saborsku plaću bez dolazaka na sjednice prije nego što su se toga sjetili mlađi kolege. Propao je prije svih njih. I vraća se kad svi drugi tek propadaju.

Bio je, dakle, fenomen dok je bio politički poduzetnik i splitski gradonačelnik. A sad je još veći fenomen kao propali politički poduzetnik i gradonačelnik kojem su birači i dalje skloni vjerovati. Pa čak i više nego prije.

Na izborima 2013. godine Kerum je kao aktualni gradonačelnik ispao u prvom krugu sa 16 posto glasova. Sada u anketama dobiva 40 posto.

U međuvremenu je propao kao poduzetnik, osramotio se kao saborski zastupnik, nestao je s političke mape, bio "mrtav i pokopan", da bi se sada vratio kao prorok. Ili kao zombi, ovisno o perspektivi.

Uglavnom, ovakav fenomen nije još zabilježen u hrvatskoj politici. Bilo je, naravno, odlazaka i povrataka, ponajviše u slučaju Milana Bandića, o HDZ da i ne govorimo jer on zapravo nigdje nije ni otišao, ali ništa se ne može mjeriti s Kerumovim povratkom.

Prije desetak godina Kerum je zaplovio na valu političkog poduzetništva po modelu Silvija Berlusconija, premda nije bio prvi koji je to patentirao u Hrvatskoj, pa čak ni u Splitu.

Ljudima su dozlogrdili klasični političari i velike stranke i bili su spremni progutati sve Kerumove poduzetničke reference i oprostiti mu sve gafove i promašaje. Za njega naprosto nisu vrijedila ista pravila u politici. U međuvremenu se narod razočarao, Kerum blamirao i naposljetku na svim frontovima propao, da bi se sada krug zatvorio i sve krenulo ispočetka.

Prvi puta Kerum se ukazao kao Berlusconi, danas se vraća kao Trump. A povijest se i u njegovu slučaju ponavlja dvaput: prvi put kao tragedija, drugi put kao farsa. Nakon kraćeg zatišja, ljudima je ponovno muka od političara i velikih stranaka, muka im je od pretencioznih i neiskrenih likova, kao što im je muka od Kerumovih nasljednika.

A Kerum je, po starom običaju, ponovno odlučio zaigrati na najniže strasti birača. Na nemoć i ljutnju, na prezir i rezignaciju, na nesigurnost i neizvjesnost, a vjerojatno i dijelom na opjevanu splitsku zafrkanciju. Povratak Keruma doista izgleda kao gruba šala samih Splićana na vlastiti račun. I pritom označava početak novog doba. Doba antijunaka.

Nije još propao onaj tko je podcijenio ukus i raspoloženje svoje biračke baze. Pa vidimo da nije propao ni Željko Kerum, čovjek koji dolazi na prosvjed ispred HNK s gigantskim križem oko vrata, čovjek koji okreće janjce u Splitu za svoje birače, čovjek koji se ponaša kao karikatura klasičnog političara.

Čovjek koji je jučer birače gledao iz Maybacha i jahte, a danas se ponaša kao da je tek jedan od njih. Čovjek koji nije dolazio u Sabor, nije dolazio na sjednice Gradskog vijeća, nije dolazio na svoj posao.

Čovjek koji se ne srami reći da HDZ-ov kandidat Krstulović Opara ne može dobiti izbore jer je "umjetnik, kazališni radnik", a sebe naziva "menadžerom koji pokreće projekte". Iako je i sam propali menadžer.

Keruma, dobrim dijelom, krase sve osobine koje bi ljudi, barem sudeći po anketama i istraživanjima, trebali prezirati u politici. Sumnjivo stečeno, pa prokockano bogatstvo uz brojne dugove, nedolazak na posao, ignoriranje svojih obaveza i javne funkcije. Pa je svejedno opet favorit za pobjedu. Populizam, demagogija, kupovanje glasova, muljanje, pa i otvoreno ruganje, biračima nikada nije bilo previše mrsko. Pitanje je samo tko to radi bolje. A Željko Kerum to radi najbolje.

(24sata.hr)

( Tomislav Klauški )