Majda Šabotić Banda: Jurim za neispričanim pričama, ali ne zaboravljam na male radosti

"Uspjeh u bilo kojoj profesiji zavisi od toga i kako se ophodite prema drugima, povjerenje u ljude s kojima radim je veoma dragocjeno", ističe Majda

1429 pregleda3 komentar(a)
Majda Šabotić, Foto: Privatna arhiva
23.05.2018. 19:50h

Majda Šabotić Banda je jedno od popularnih lica TV vijesti, novinarka i voditeljka jutarnjeg programa Boje jutra. Ova vedra žena svoj radni dan počinje u 4:30 i neumorno traga za temama koje gledamo dok se budimo, pijemo prvu jutarnju kafu i pripremamo za posao. Kaže da nije sanjar, a najvrjednije što posjeduje su dragi ljudi.

  • Kako izgledaju tvoji snovi o životu? Šta si od svega toga ostvarila, a šta, eto, nisi još uvijek?

U principu nijesam sanjar, sebi uvjek postavljam realne ciljeve koje i ostvarujem.

  • Kojoj se misli, poslovici, tvrdnji uvijek vraćaš?

„Ako ti nešto dušu tišti, napusti to.“ - Muhamed, a.s.

  • Šta je ono najvrednije što imaš u životu? Na šta si posebno ponosna?

Najvrednije što imam u životu su dragi ljudi od kojih uvjek dobijam bezrezervnu podršku i ljubav, ali i iskrenu kritiku.

  • Koliko te posao koji radiš ispunjava? Da li bi ga mijenjala za neki drugi?

Volim svoj posao i trenutno ne bih mogla da zamislim sebe u nekoj drugoj profesiji. Novinarstvo je dinamičan, zanimljiv, ali veoma odgovoran posao koji defnitivno nije za svakoga. Bez strasti i želje da vječito „jurite“ neispričane priče, da prenesete gledaocima ono što im niko nije rekao, bez volje da odgovorite na sva pitanja onih, čiji glas ne dopire do nadležnih, sve gubi smisao. Uspjeh u bilo kojoj profesiji zavisi od toga i kako se ophodite prema drugima, povjerenje u ljude s kojima radim je veoma dragocjeno. Realizovati jutarnji program koji traje tri sata, pet dana u sedmici, u Crnoj Gori gdje je poduhvat naći dobrog sagovornka ili dobiti odgovor nekih prilično zatvorenih institucija nije nimalo lak posao. Zato sam zaista ponosna, prvenstveno na koleginice iz jutarnjeg programa, ali i na sve one koji „iza kamera“ obavljaju sjajan posao.

  • Kako se odnosiš prema svom zdravlju? Da li ga čuvas “dok ga imaš” ili reaguješ tek kada nastane problem?

Jako sam odgovorna i disciplinovana po pitanju zdravlja i redovno idem na preventivne preglede, iako do sada nijesam imala nekih ozbiljnijih zdravstvenih problema. Ono što primjećujem je da su danas, pogotovo na internetu svi postali „stručnjaci“ za razne zdravstvene probleme, a to je opasan teren. Sa zdravljem se ne treba igrati, a izgovori za eskiviranje pregleda kod ljekara su nedopustivi.

  • Koliko je vedar duh važan za opšte zdravlje, po tvom mišljenju?

Psiha je čudo, optimistični i vedri ljudi su opušteniji i malo šta im može pokvariti raspoloženje, stres i osobe sa negativnom energijom lako zaobilaze, zato takav duh treba njegovati.

  • Kako negativna iskustva djeluju na tebe? Da li iz njih učiš ili ne?

Ako ne naučimo nešto iz negativnog iskustva onda ćemo ga vjerovatno ponovo doživjeti. Svjesna sam da je to sastavni dio života i trudim se da takvo iskustvo ne bude nešto što će me poremetiti u bilo kom smislu. Vjerujem da za sve što nam se dešava postoji dobar razlog, a i ne bi valjalo da je sve idealno...

  • Gdje, po tebi, leži tajna sreće?

Obuzeti jurnjavom za velikim životnim zadovoljstvima i svakodnevnim obavezama često zaboravljamo na one male radosti. Kada naučimo da uživamo u sitnicama i budemo zahvalni na tome što imamo u životu bićemo mnogo zadovoljniji. Lijepo je zapisao Duško Radović „Prije nego što krenete da tražite sreću, provjerite - možda ste već srećni.”

  • Kako izgleda jedan tvoj radni dan?

Ukoliko sam u studiju, moj radni dan počinje već u 4.30h ujutro, dolaskom u redakciju i isčitavanjem portala i novina i pripremom informacija. „Boje jutra“ traju od 6.30h do 9.30h ali se završetkom emisije ne završavaju naše obaveze, već nastavljamo s traganjem tema za sljedeće jutro. Moram da priznam da je rad na terenu mnogo ljepši i dinamičniji od uređivanja i vođenja programa, pa mi takav radni dan prođe brže i kreativnije.

  • Šta te ovih dana čini posebno srećnom?

Suprug i ja ovih dana proslavljamo prvu godišnjicu braka, s obzirom da je, zbog prirode posla, on često odsutan, raduje me što ćemo taj dan provesti skupa.