Milo, vrijeme je...

Nešto je zaista trulo u državi Danskoj. Kada višedecenijski prijatelj i kum šefa DPS-a kaže “poserem se na ovaj sistem i na ovu državu”! Kada tako dramatičnu dijagnozu o stanju u zemlji saopšti Vuk R., zvani Vučko, jedan iz plejade prijatelja i kumova “oca nacije” koji su decenijama koristili sve privilegije baš tog "posranog sistema i države”, onda je došlo vrijeme da se i sam Đukanović zamisli. I možda pametno zaključi kako se njegova neograničena moć polako ali sigurno topi, a država i sistem koji je gradio, a koji njegov kum opisuje na pomenuti način, urušava i puca po svim šavovima. Neko će primijetiti - a dosta je i trajao! Još će teže našem dugotrajnom lideru pasti pomisao na armiju istinskih gubitnika njegove tranzicije, pomisao na desetine hiljada porodica u Crnoj Gori, bivših pripadnika srednje klase i proleterijata - šta bi oni mogli pomisliti ili reći ako njegov kum razočarano zaključuje - poserem ti ovakav sistem i državu?!

Ili su možda uzroci razočarenja Rajkovića i ostalih Milovih štićenika s jedne, i običnih, poštenih građana s druge strane - sasvim različiti. Vjerovatno je Đukanovićev kum, kada je izlio pomenuti čemer, bio isprovociran i šokiran profesionalnim ponašanjem policije. Bio je to stoti ili hiljaditi put u ovih tri decenije da na ovaj ili onaj način kum Vučko, drug Ćoćo ili neki slični saborac, pravi pizdarije, ali se sada prvi put desilo da je za takvo ponašanje sankcionisan. Prvi put je V.R. vidio policiju koja i prema njemu postupa kao prema običnom građaninu! Policiju koja se ne trudi da prikrije njihove brljotine, niti sijeda sa njim za sto i pridružuje se u orgijama i provodu. Takva Crna Gora, privatna država Rajkovićevog kuma, kao da počinje da odumire. I razočaran tom spoznajom, Vuk jetko kaže policiji - poserem vam se na ovaj sistem i na ovakvu državu. Priznajući time, pošteno i iskreno, da uređeno društvo, u kome će svi biti jednaki pred zakonom, koje će promovisati obrazovanje a ne orgijanje, u kome narko bosovi i slični kontroverzni biznismeni neće biti reper i ugledne persone - takav sistem je Rajkoviću usran, zajedno sa državom koja bi ga promovisala. U takvom usranom sistemu i državi, policajci imaju muda, nijesu pičke, još manje izrodi, kakvim ih je dosad, sa prezrenjem tretirao kum Ćoćo. Bar se tako učinilo te večeri, u klubu Bigl. Prvi put u 30 godina policija je pokazala da nema nedodirljivih - mnogi će s pravom reći da i nije neki prosjek za pohvalu, ali ako nije greška već nova nafaka, onda se vrijedi nadati boljem sjutra.

A o toj svijetloj budućnosti sanja već 27 godina običan građanin, profesor, nastavnik, doktor, medicinska sestra, rudar, pekar, farmer, onaj bez posla i bez nade da će ga skorije dobiti! I svi oni, odavno ponavljaju, više sebi u bradu nego naglas - poserem ti ovaj sistem i ovakvu državu! U kojoj nemam posla, nemam djeci za ekskurziju, ženi za liječenje, sinu za studije, nemam ni za struju, ni za vodu, a TV gledam kod komšije. Poserem ti sistem i državu, reći će običan građanin, u kojoj su Vuk, Ćoćo, Veskobar, Šare, Džigi, Cane, Beba, Sajo, ili ovaj Migi, menadžer Bigla, osobe sa nadimkom, dakle - poserem ti sistem i državu u kojoj su takvi, predstavnicii društvene elite, prema kojima se ravnaju svi ostali. Oni su primjer mladima kako se postaje važan i moćan preko noći, kako ti se otvaraju vrata Bigla, bilo da maštaš da imaš eksluzivni noćni klub ili “samo” želiš na takvom mjestu provodiš vrijeme i trošiš mukotrpnim radom stečene milione.

Kako god okreneš, po Mila ispada loše. Jer, kako često ponavlja, ugradio je čitavog sebe da bi narodu bilo bolje a ispade - niko srećan, niko zadovoljan.

Vjerovatno je sada u istoj grupi, nesrećnih i ogorčenih, brat Đukanovićeve prijateljice Jelene Š., kome su samo par dana nakon otvaranja velelepnog privremenog objekta, isti privremeno zatvorili. Ili je pod pritiskom gradonačelnika Kotora i medija, brat to učinio sam. Nije pomoglo ni to što je otvaranju bio nazočan lično Šef, najmoćniji čovjek u državi. Brat Jelene Š., vlasnik privremenog objekta građenog za sva vremena, nakon zatvaranja lokala “Verige 65” može da pomisli isto - imaju pravo braća Vučko i Ćoćo, poserem ti ovaj sistem i državu, u kojoj neki izrod od novinara ili neka pička od inspektora ili neki jado od gradonačelnika, može meni da zatvori lokal. Ili da me natjera da ja sam to uradim! Pored brata Mila živog! I uprkos činjenici da sam ja brat njegove prijateljice.

Pogrešno bi bilo da Đukanović zaključi kako je problem u lošem danu Posebne jedinice MUP-a CG. Ili nekog gradonačelnika Kotora. Da će njihove greške ispraviti sudovi i organi višeg reda. I da će sve opet biti po starom. Kao u posljednje tri decenije. Mnogo bi mu bilo pametnije da na ovim primjerima spozna suštinu i izvede pravilan zaključak - da problem nije u izolovanom incidentu već u sistemu. Koji je on izgradio i koji je počeo da se urušava. I nema toga Bemaxa koji će zaustaviti proces razgradnje i vratiti građevinu u prvobitno stanje. Ako, dakle, Đukanović shvati da je koncept privatne države, bratstva i kumarstva, potrošen i da je vrijeme za prave i važne odluke, onda će ih i donijeti. Gospodaru, povuci se, vrijeme je! Ako Vuk i Ćoćo misle da je došla posljednja ura takvom sistemu, šta ja imam da ti pričam. Potrošen je koncept, potrošena je Partija, potrošen je Šef. To je sada sasvim izvjesno. Zato je pred Đukanovićem samo jedan izbor - da li će sam to uvidjeti i doprinijeti istinskoj tranziciji društva u kojoj neće biti njegove veličine i malenkosti, ili će čekati da se posrana država i sistem koje je gradio za Vuka, Ćoća i ostalu bratiju, sruše na njega?!

( Željko Ivanović )