Braća Kovačević beogradski beton mijenjali za Grahovo
Vuk i Marko su rođeni u Beogradu, a od prošle godine u Grahovu provedu osam mjeseci baveći se poljoprivredom
Vjerujući u ideju da je proizvodnja zdrave hrane jedna od trenutno najbrže rastućih u svijetu, kao i da selo još mnogo toga može da pruži, tridesetpetogodišnji Vuk Kovačević i njegov godinu mlađi brat od strica Marko riješili su da beogradski asfalt zamijene Grahovskim poljem.
Njih dvojica rođeni su u Beogradu, a od prošle godine su i stanovnici Grahova - skoro osam mjeseci provedu na djedovini gdje se bave poljoprivredom.
„Radeći posljednjih sedam godina u ugostiteljstvu u Crnoj Gori uvidio sam poslovnu priliku da počnem da se bavim proizvodnjom začinskog bilja, salata i pojedinog povrća koje je slabije zastupljeno na tržištu”, kaže za “Vijesti” Vuk Kovačević, koji je završio pilotsku Akademiju u Vršcu, ali se nikada nije bavio tim poslom.
Odlučio se za ugostiteljstvo u kome je prošao put od pranja sudova do vlasnika restorana i nije se zbog toga pokajao. Sada se okrenuo i poljoprivredi.
“Još od malih nogu ovdje sam dolazio i provodio sve slobodno vrijeme. Prošle godine sam odlučio da se bavim poljoprivredom. Sadimo bosiljak, peršun, korijander, nanu, timjan, majčinu dušicu, majoran, estragon, matovilac, lolo roso i bianco, rukolu, čeri paradaiz u žutoj, crnoj i zelenoj boji, šargarepu u crvenoj, žutoj i ljubičastoj boji, meksičke ljute paprićice”, nabraja Vuk.
Njegov brat od strica Marko, koji je radio na više različitih poslova, od upravnog odbora kulturno umjetničkog društva “Božidarac”, do šefa magacina i distribucije, dok nije shvatio da je poljoprivreda pravi izbor za njega, vrlo brzo je uvidio potencijale nekadašnje varoši.
“S obzirom na mnoge poslove na kojima sam radio u Beogradu i koji su osim stresa malo toga donosili, ideja o bavljenju poljoprivredom i odlasku na selo mi i nije bila toliko strana. Iz razgovora sa Vukom vrlo brzo sam i sam uvidio potencijal koje Grahovo ima, mimo poljoprivrede. Sa pozicijom koja je na 20 minuta od Bokokotorskog zaliva, tri aerodroma koja su udaljena na sat i po (Podgorica, Tivat, Dubrovnik), prirodom, šumom, jezerom, mogućnosti za razvoj agro turizma su velike”, smatra Marko.
Priznaje da se lako navikao na Grahovo jer, kako reče, kada je nešto lijepo, čovjek se brzo prilagodi. Što se privikavanja tiče Vuk kaže da se privikava na grad. A Grahovo je, braći Kovačević, sinonim za bogatu porodičnu istoriju (njihovi djedovi, Vasilije i Vojin, su narodni heroji), zdravu sredinu i priliku da otpočnu porodični biznis.
„Tu je i ‘Arboretum’, botanička bašta koja broji preko 130 vrsta drveća, koja je u vlasništvu moje porodice i koja takođe iziskuje rad i angažovanje s obzirom na brojne posjete”, dodaje Vuk.
Mještani, kažu braća Kovačević, blagonaklono gledaju na njihov biznis. Tu su da im pomognu savjetima, mehanizacijom, da ih motivišu i podrže.
“Grahovljani pozitivno reaguju na svaku ideju da se ovdje nešto radi i gradi. Za potrebe agro turizma svako domaćinstvo bi trebalo biti uključeno u projekat za očuvanje, razvoj i promociju Grahova”, smatra Marko. A Vuk ima i recept za uspjeh u poslu.
“Potrebno je samo da volite to što radite i da radite. I možda još malo da radite”, kaže Vuk i poručuje mladima da ako razmišljaju gdje da ulože novac da je proizvodnja zdrave hrane pravi izbor.
Najveći problem su otpad i putevi
Ako bi izdvojio jednu stvar koja nedostaje Grahovu za Vuka bi to bilo neorganizovano odlaganje otpada.
“To je problem ne samo Grahova već cijele Crne Gore. Iza svake druge krivine ako pogledate dolje vidjećete neku mini deponiju”, kaže Vuk. Marko dodaje da je i infrastruktura problematična. “Tu je problem sa prilaznim putevima, signalizacijom i strujom koja u slučajevima lošeg vremena umije da zakaže. Ova zdrava sredina na 700 metara nadmorske visine i blizina mora bila bi idealna za sportske terena na kojima bi se mogle raditi pripreme sportista raznih disciplina”, ističe mlađi Kovačević, uz poruku mladima da se okrenu sportu i očuvanju prirode.
( Svetlana Mandić )