Zaboljele su me neke izjave nakon smjene u Crnoj Gori

Poslije gotovo tri godine pauze, vaganja i odbijanja ponuda, Zoran Kastratović opet ima posao - bivši selektor rukometaša Crne Gore ubuduće će voditi reprezentaciju Irana.

Beranac koji je „lavove“ iz pretkvalifikacija doveo do Svjetskog prvenstva u Španiji 2013. godine, i to tako što je u nezaboravnom baražu izbacio kasnijeg olimpijskog vicešampiona Švedsku, odmarao je od maja 2015, kada je napustio katarski El-Džaiš. Sa tim klubom je osvojio Ligu šampiona Azije i 4. mjesto na Super gloubu (Svjetsko prvenstvo za klubove), ali je dugo bio van glavnih dešavanja.

"Prelijep je osjećaj, vraćam se na veliku scenu. Čekam vizu i kartu i idem u Iran, jer me već u drugoj polovini avgusta očekuju Azijske igre u Džakarti. Sredinom jula je juniorsko prvenstvo Azije, kadetsko je u septembru, a koordiniraću rad svih mlađih selekcija. Prioritet je ipak seniorska reprezentacija", rekao je 52-godišnji trener za „Vijesti“.

Kada je radio u Kataru, Kastratović je dobro poznavao reprezentativce Irana, ali se od tada sastav dosta promijenio.

"Bio sam im blizu i znao ih iz Lige šampiona Azije, ali imam i najnovije informacije sa Azijskog prvenstva, koje je igrano u januaru, a Iran je bio peti. Kroz utakmice Lige šampiona dobro znam braću Esteki, beka i pivota Dinama iz Bukurešta, a s našim Vukom Lazovićem u Dunarei igra desni bek Nosrati. Ima još nekoliko igrača u Evropi, koje je lako pratiti, ostale ću upoznati kada ode".

Iranci su bili peti na Azijskom prvenstvu u Južnoj Koreji, nakon čega je otpušten Slovenac Borut Maček. Pred Kastratovića je postavljen jasan cilj - borba za medalje na Azijskim igrama u Indoneziji.

"Po onome što sam vidio, ekipa je potentna i ima materijala da se nadogradi. Moram da vodim računa o poziciji desnog beka, jer na njoj imam jednog ozbiljnog igrača, a ostali kvalitetom mogu da odgovore onome što je postavljeno kao cilj - plasman u polufinale i uključivanje u borbe za medalje na Azijskim igrama".

Kastratović je nakon odlaska iz Katara radio samo u rukometnoj školi u Skoplju koju je davno osnovao sa slavnom suprugom, nekada najboljim desnim bekom planete Indirom Kastratović, ali ju je zatvorio prošlog ljeta. U međuvremenu je čekao pravi posao.

"Bilo je ponuda za ove tri godine, ali sam vagao, nisam htio da idem bilo gdje. Bile su skoro dvije opcije, a jedna iz Makedonije je bila ozbiljna. U prvoj nakon odlaska iz Katara su i dva bundesligaša bila u igru, a imao sam i ozbiljnu ponudu jedne ženske reprezentacije, kao i muške selekcije Izraela, te klubova iz Ukrajine i Mađarske. Čekao sam pravi posao i mislim da sam dobro odabrao. Eto, i Per Johanson je dugo bio van posla, radio je kao stručni komentator, išao na seminare, pa mu se sve odjednom „otvorilo“. Bolje je tako, nego raditi bilo šta", zaključio je Kastratović.

Crna Gora ima potencijal, ali biće teško sa Hrvatskom

Kastratović je bio peti selektor Crne Gore i po rezultatima najuspješniji, jer je odveo „lavove“ na dva velika takmičenja i srušio velikane svjetskog rukometa - Švedsku i Njemačku, i to dva puta. Dobio je otkaz nakon Evropskog prvenstva u Danskoj 2014. godine nakon afere sa pismima nekoliko starijih igrača, koji su tražili njegov odlazak. Pomno prati rezultate ekipe koju je vodio nešto više od dvije godine.

"Momci sazrijevaju biološki i igrački, imaju potencijala. Pratio sam ih na Evropskom prvenstvu, na kojem nisu ostvareni želje i očekivanja. Sada je baraž sa Hrvatskom, bilo bi lijepo da se u kontinuitetu igra na velikim takmičenjima, ali će biti jako teško" rekao je Kastratović.

Kako sada, sa ove vremenske distance, gledate na vašu smjenu?

"Stalno nekome nešto smeta, a da su igrači postigli nešto mojom smjenom, da je sada bolje nego što je bilo u moje vrijeme, bilo bi mi drago. Momci su htjeli promjene, pričali o podmlađivanju, a mi smo na Evropskom prvenstvu u Danskoj imali najmlađu reprezentaciju, jer sam ja u nacionalni tim uveo Vuka Borozana, Miloša Vujovića... Kasnije se govorilo da se reprezentacija podmladila, ali o tome možemo dugo da pričamo. Zaboljele su ime i neke izjave, koje nisu bile na mjestu".

Šta mislite o Borozanu i njegovoj neodlučnosti da igra o reprezentaciji? Crna Gora s njim i bez njega nije ista reprezentacija.

"Imao sam i ja sličnu situaciju s Draškom Mrvaljevićem, koji je bio povrijeđen, a reprezentacija sa njim i bez njega nije bila ista. Tako i sada sa Vukom i bez njega ekipa ne izgleda isto, a još manje igra. On je u Vardaru sazreo i znanje je prenosio tokom kvalifikacija u igru i rezultate reprezentacije. Bilo bi dobro da je tu".

( Nikola Nikolić )