Đukanović: Crna Gora je u istoriji uvijek korišćena kao moneta za potkusurivanje

Intervju Predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića francuskom listu “Le Figaro”, koji je dao prilikom učestvovanja na Ceremoniji obilježavanja završetka prvog svjetskog rata, na poziv francuskog predsjednika Emanuela Makrona u Parizu.

Intervju prenosimo u cjelosti:

Le Figaro: Rusija je pokušala da se usprotivi ulasku vaše zemlje u NATO. Da li je Moskva u međuvremenu prihvatila tu integraciju ?

Đukanović: Rusija se generalno protivi NATO integraciji Zapadnog Balkana. Budući da smo mi bili jedina zemlja kandidat, to se protivljenje prirodno okrenulo prema nama... Naš cilj je uvijek bio da se pridružimo zapadnoj porodici čije vrijednosti dijelimo. Taj proces je započeo ulaskom u NATO, a završiće se učlanjenjem u Evropsku uniju. Mi smo istorijski i kulturno uvijek bili bliski Rusiji. Međutim, posljednih godina, naši su se odnosi značajno pogoršali. Mogao bih čak da kažem da nikada ranije nijesu bili tako loši. Crna Gora je podržala politiku evropskih sankcija protiv Rusije nakon aneksije Krima. Moskva je odgovorila primjenom sankcija prema nama.

Rusija se koristila svim sredstvima da spriječi vaš ulazak u NATO. Da li i dalje ima pritisaka ?

Da, ruska politika na Balkanu je vrlo jasna i nepromijenjena, protiv ulaska u NATO i ulaska u EU. Sve je počelo političkim porukama iz Moskve, koja se protivila toj integraciji. Nakon toga, Kremlj je formirao filijale ruskih medija na Balkanu, a Moskva je pružala i finansijsku podršku protivnicima NATO i EU integracije. Pojačane su i obavještajne aktivnosti pa je Moskva na kraju podržala i pokušaj državnog udara 2016. Uspjeli smo se oduprijeti tom prijetećem zemljotresu, ali pritisci se nastavljaju. Rusija pokušava, kao i drugdje u Evropi, da dovede u pitanje evropski sistem vrijednosti.

Treba da nađemo put pomirenja. Istovremeno treba da zaštitimo naše najvažnije interese u kritičnim momentima, tim više što je ulazak u NATO (5. juna 2017.) učvrstio stabilnost Crne Gore i doprinio njenom međunarodnom prestižu. Zahvaljujući stranim ulaganjima, naš ovogodišnji ekonomski rast će se kretati između 4,7 i 4,9 %. U isto vrijeme nastavljamo pristupne pregovore sa Evropskom unijom. Prvi smo u redu za učlanjenje ako EU odluči da nastavi sa politikom proširenja.

Koje su glavne prijetnje za Zapadni Balkan ?

Napredak je doveden u pitanje u cijelom regionu. Ja to objašnjavam dvijema glavnim okolnostima. Prva se odnosi na interese velikih koji se ponovo sudaraju na Balkanu. To nije nikakva novost: mi smo u istoriji uvijek korišćeni kao moneta za potkusurivanje u rješavanju problema velikih sila. Druga okolnost je to što od devedesetih godina vučemo tri problema koji truju region: Makedoniju paralisanu od 2008, konflikt Srbije i Kosova čiji je krajnji rezultat svima nepoznat i nefunkcionalna Bosna i Hercegovina. Novi pregovori između predsjednika Srbije i Kosova stvaraju posebnu nervozu u regionu.

Nestabilnost je pojačana nedavnim pogoršanjem odnosa između Srbije i Hrvatske. Plašim se da takav razvoj situacije daje polet pristalicama Velike Srbije. Neki od njih ponovo počinju sa osporavanjem crnogorske nezavisnosti trvdeći da Srbija ima prirodno pravo na Crnu Goru. Takva retorika je opasna u vremenu nestabilnosti, čemu smo mogli da posvjedočimo devedesetih godina.

Podržavate li ideju prema kojoj bi približavanje Srbije i Kosova išlo preko razmjene teritorija ?

Pominjanje eventualne razmjene teritorija je potpuna novost. Ta je tema dugo vremena predstavljala tabu zato što nas je podsjećala na loša iskustva iz devedesetih. Nakon završetka ratova, u regionu se najviše govorilo o multikulturalizmu i međuetničkoj demokratiji. Tačno je da su neke zapadne prijestonice promijenile mišljenje, čak vrlo eksplicitno. Drugim riječima, došla su druga vremena. Ja mislim da treba sačuvati opreznost i voditi računa o tome da se ne stvori presedan koji će izazvati domino efekat u regionu. Sačekajmo odluke dva predsjednika.

Kako vi, koji težite da se pridružite EU, tumačite podjele i promjene stavova evropskih zemalja ?

Primjećujem da se najveći euroentuzijazam često pronalazi izvan same Unije. Nemam iluzija, znam da evropsko javno mnjenje nije spremno na integraciju Zapadnog Balkana i shvatam da je pred nama dug put. Međutim, proširenje nije kontradiktorno konsolidaciji Evrope. Ja čak mislim da je nastavak procesa proširenja u interesu Evrope. Alternativa tome je da čekamo izbijane nove velike krize.

Dobili ste nezavisnost bez rata i s lakoćom se ušli u NATO. U vašoj zemlji vlada mir i u tom smislu ste izuzetak na Balkanu. Čime to objašnjavate ?

Imam dva objašnjenja. Prvo, mi smo uvijek imali kristalno jasnu viziju za Crnu Goru, koju smo željeli da vratimo Evropi. Crna Gora i Balkan su proveli previše vremena udaljeni od Evrope. Drugo, mi smo radili na crnogorskom mentalitetu. Zajednička osobina svih Balkanaca je potreba da dobijemo sve odmah. Crnogorci imaju ratničku tradiciju, uvijek su se ponosili svojom hrabrošću i često se angažovali na teškim zadacima. Naučili smo da ublažavamo tu karakternu crtu. Naučili smo se strpljenju i sada znamo kako da odaberemo pravi trenutak. Kad je NATO bombardovao Srbiju, neki su odmah željeli nezavisnost. Mi smo prvo radili na tome da steknemo povjerenje EU i prihvatali približavanje Beogradu...

Da li je turski uticaj jednako problematičan kao ruski?

Osnovni problem je nedostatak entuzijazma u EU u odnosu na nas. Ta nezainteresovanost podstiče treće zemlje da se angažuju na Balkanu. Rusija i Turska, koje se smatraju važnim međunarodnim faktorima, u tome nalaze svoj interes. Samo aktivnija Evropa može spriječiti da Balkan ne padne pod njihov uticaj.

( Vijesti online )