Kome je potrebna kriza na Zapadnom Balkanu?

Film “Ustav Republike Hrvatske” priča je o četvoro ljudi koji žive u istoj zgradi i zaziru jedni od drugih, jer se razlikuju po imovinskom statusu, seksualnim navikama, nacionalnosti i vjeri i koji vjerovatno nikada ne bi međusobno progovorili da ih nesreća na to nije natjerala i učinila da se međusobno prepoznaju.

"Zastanite trenutak i pogledajte možda je to neko ljudsko biće, možda to nije kliše. Možda se iza toga što vi vidite krije neko ko je normalno ljudsko biće s kojim bi vi možda mogli razgovarati. Cijeli film je samo pokušaj da se kaže “Možda možete razgovarati sa onim koga ne volite apriori", kaže Rajko Grlić, reditelj.

Kako kaže scenarista ovog filma, tema kojom su se bavili na trenutak je djelovala neaktuelno. Međutim, uslijed određenih dešavanja, ispostavilo se da region u cjelosti, kako kaže Tomić, nije mnogo odmakao od devedesetih godina prošlog vijeka.

"Bilo je ljudi koji su nam govorili „Taj nacionalizam, ta netrpeljivost, ta mržnja, to je neka stara priča. Kao „Ko to više želi“. A onda su se dogodili nekakvi trenuci da je ta priča postala opet jako aktuelna", navodi scenarista Ante Tomić.

A rast nacionalizma, koji su Grlić i Tomić obradili na filmu, evidentan je u čitavom regionu i to je nešto što, kako kažu ova dva umjetnika, ne bi trebalo da se događa. Hrvatski reditelj odgovornost za takva društvena neslaganja vidi upravo u politici.

"Mi svjedočimo jednom ponovnom rastu nacionalizma i u Hrvatskoj, i u Srbiji, Bosni da ne govorimo, Makedonija se raspada, skoro da ste vi Crnogorci negdje među normalnijima", smatra Tomić.

"Zašto bi se mi sad vratili u 90-te, u ratove, u tu mržnju, u to da nećemo s ovima, da nećemo s onima, osim za potrebe lokalnih izbora, osim za potrebe nekog političara da pojača svoju poziciju. I onda to uđe u ljude, i onda vaš susjed vam kaže nešto ružno, ali on ne kaže kao čovjeku nego kao klišeu za koji vas je ovaj smjestio", dodaje Grlić.

( Spasoje Vukmirović )