Odstupi po naređenju

Uđosmo li mi u onaj Sjevernoatlantski savez ili mi se samo učinjelo... Nijesam osjetila ništa, osim zadaha bahatosti i kiča. Ipak, još ne miriše na makedonski scenario. Zato što naše manjine nijesu na sopstvenoj strani. Nego čuvaju odstupnicu režimu. Čudo neviđeno. Ili već viđeno...

Umirala sam od straha prošlog petka. Ispred ekrana. Mogu da zamislim kako je bilo Cetinjanima. Ako su uopšte izlazili iz kuće. Prijestonica pod opsadom. Đaci ne smiju u školu. Katanci na prodavnicama i kafićima. Po ulicama crne uniforme. Jeza da te uhvati...

Nije bilo dojava o lažnim bombama. Ali, jesu bili ispunjeni uslovi da svakog časa nešto eksplodira. U zgradi lokalne skupštine, ili na obližnjoj bini...

Odluku u ulasku Crne Gore u NATO donijelo je manje od 0,1 promila njenih stanovnika. Kažu, nije bilo demokratskih uslova za referendum. Za podgoričku skupštinu na Cetinju, međutim, jeste. Kakva je demokratska zrelost tamo pokazana! I bezbjednost! I jedinstvo nikad podijeljenog naroda! Da normalan čovjek prosto pozavidi nikad izabranom predsjedniku Filipu Vujanoviću. Na političkoj anticipaciji. I na pameti još više...

Sad će njihovi da grunu na portalu... Glasali su ovlašćeni predstavnici naroda. Izabrani voljom većine... Nijesu, nego državnim udarom. Koji se nije dogodio, ali je ostavio užasne posljedice. Ovakav metod ulaska u NATO samo će ih ojačati. Iz temelja...

***

Mnogo je simbolike u tome što je pristupnica ovjerena samo dan nakon 25-godišnjice ulaska u krnju, zato ne i manje krvavu, Jugoslaviju. Odluka da se ode Alijansi horski deklamuju samo dva dana prije 18-og godišnjeg pomena nevinim žrtvama u Murinu bila je više od simbolike. So na ranu rodbini poginulih.

Uprkos tome, ushićenje nije krio ni premijer D.M. Sve dok nije podlegao napadu iskrenosti... Ulazimo u NATO da nas ne bi ponovo bombardovali?!... Jasno, da jasnije ne može.

Od tog obrazloženja, gore je bilo samo ono koje je na mitingu protiv učlanjenja u Alijansu dao Momir Bulatović. Lirski nadahnut, toliko je podlegao emocijama kao da je lično bio žrtva bombardovanja. I kao da je politika njegove voljene SRJ prema Albancima na Kosovu imala išta humanije posljedice od onih koje su ostale iza kasetnih bombi.

Ne podnosim vojne saveze, ni zapadne ni istočne. Ali, kad čujem Momira Bulatovića kako nas opet brani od NATO-a, dođe mi da se samoizručim komandi u Briselu. I priznam sve što se od mene traži. Uključujući i državni udar...

***

Stvarno, što je bilo sa onim udarom? Puške u jezeru, teroristi na suvom. Organizatori van dometa, izručenje njevazmožno. Sve je završeno tačno onako kako je planirano. Šest mjeseci drame, potjernica, uvreda, presuda i ispiranja mozga, a na kraju - ništa. Pojeo vuk magarca. Ili magarac vuka... Zavisno od toga koja je sorta osmislila onako krvoločan scenario za prozirnu sapunicu. Epilog je bio očekivan. Dobili smo odstupnicu umjesto optužnice i potpisali pristupnicu za NATO.

Nema više krvi do koljena. Ni zavijanja Crne Gore u crno. Ni ubistva premijera. Ni zauzimanja Skupštine. Ali, ima neki telefon. U činjeničnom opisu. Trebalo je da ga preuzme neki čovjek koji zna ruski. A to može biti samo lider DNP-a. Iako s tim jezikom odlično stoji bar petina Crne Gore... Opisani su detaljno i učestali razgovori lidera Nove sa vozačem. U tu svrhu takođe je korišćen telefon. Pošto dozivanje sa terase nije davalo rezultate...

Ne znam što će danas sud da učini sa ovakvom optužnicom. Možda je vrati na doradu, pa na kraju odbije... Ili će, ipak, u ovom stanju pred sudije. Znam samo da se Milivoje Katnić nešto grdno zamjerio Vesni Medenici. Inače ne bi dozvolila da suđenje bude javno. Kad je optužnica više nego dovoljna za bruku...

P.S. Jeste li primijetili da predsjednica Vrhovnog suda ne stoji dobro sa jezikom? Našim, ne ruskim. Stalno joj je nešto nesumLJivo. Neki dan je omaškom izgovorila tu riječ ispravno, a onda zastala i nastavila po starom. NesumLJivo... Kakve uopšte ima veze poznavanje jezika sa dijeljenjem pravde? Nikakve, ako vam u osnovnoj nastavnica nije bila briljantna Nada Šaranović. Još je čujem kako nas na kraju svakog časa opominje... Ko do sedmog razreda ne savlada maternji, teško da će ikad biti pripravan za bilo koje ozbiljnije gradivo...

( Ratka Jovanović-Vukotić )