Đe su naše sve svetinje

Ako zaista postoji prsten sa 4s koji je nekad nosio Bošković P, taj čuveni prsten o kome se priča u kafanama, on se mora prenijeti na Cetinje, da bude poput relikvije, da mu se poklonimo kao Peđa plavoj zastavi sa bijelim znakom.

Klanjao je Preko Morače, iako je sjever i Atlanski okean daleko. Može pored prstena da bude i skripta Peđina iz studentskih dana u kojoj na svakoj strani u gornjem ćošku piše „Peđa 4s“. Ta relikvija može da nosi naziv „moć transformacije“.

Odmah pored Peđinog prstena treba da stoji i Milova kragna koju je nosio nakon udesa. „Narod brigu briži“ može da bude naziv te svetinje, bojali smo se i nadali da se Premijeru život produži. Dug vrat, dug i život, dugi računi u bankama, simbolika i čudo. Naklon, duboki naklon.

Dalje, treće čudo mogu da budu čarape dokoljenice gospodina Ivaniševića, sa čuvenog snimka iz njegovog kabineta, koji se naravno zgodio nakon radnog vremena. „Soks i seks“ idealan naziv postavke. Te čarape, dokaz muškosti naše vlastele kojoj nikad nije dosta para i suprotnog pola, one su simbol vremena, mogu da budu svetinja našeg vremena. Duboki naklon.

Račun za struju Miška V, gospodina koji je jednog rekao da se plaši da ode do sandučeta i vidi račun. Nema se, teška su vremena. I on ima grijalicu i ringle, i on je čovjek. Naziv, jedna riječ, toliko nužna i dragocjena, „Solidarnost“. Koliko će samo ljudi proći pored ove svetinje i pustiti suzu nad političarima koji su se nekad plašili visine računa za struju.

Ogrlica koja se nosi na glavi, u vlasništvu mlađane ljube Milutina S. može da bude takođe svetinja. Ona simboliše našu elitu, estetiku i posvećenost. Naziv, „Godine nisu bitne, ni izgled nije bitan kad je ljubav para“. Sve za ljubav, posvećenost, mladost za politiku, mladost za rezervaciju, džip nizašta. Naklon.

Rokovnik i cjepkani papir gospodina Predraga I. mora da služi kao svetinja i nauk. Crnogorski ministar Hudini koji je činio da stvari nestaju, isključivo stvari koje nisu u njegovom vlasništvu. Naziv postavke: „Sve je tvoje moje“. Cijena nije bitna, pa ni cigarilosi. Dodatak može da bude jedan naslov iz novina: “Ko je pušio o trošku države“, ispod njega dopisati rukom: „Zli jezici“.

Torba đilasovke i rediteljke Radmile mora da bude svetinja, ali sa naznakom da je riječ o originalu koji vrijedi blizu deset hiljada. Može se skovati legenda koja nije daleko od istine, da noću iz torbe iskaču ministri kulture i sinekurci, kao zečevi iz šešira madžioničara. Naklon torbi koja je obilježila naše vrijeme i može postati svetinja.

Bilo bi mnogo konkurentnih detalja i predmeta koje mogu postati svetinje, pa da se nose pravo na Cetinje. Drago Cetinje, kog se sjete samo kad treba da se glasa i da se izmuze još koja nacionalna podjela.

Svi nasjednu na svetinje, one su uvijek in. Upecaju se Cetinjani, lako ih je namamiti na svetinje, a nikako da se prebroje, da vide koliko to njih glasa godinama za vlast koja broj građana čini sve manjim.

Sve je više svetinja na Cetinje, a sve manje dječjeg plača. To je glavni razlog za brigu Cetinja, ništa drugo. Politika je sranje, sve je sranje osim dječjeg plača dragi Cetinjani.

Ukoliko ne želite da gore navedene svetinje nekad završe u vašem gradu i da im se malobrojni potomci klanjaju, potrudite se da ipak ne glumite kako ignorišete sjednicu u kojoj učestvujete kao instrument vlasti. Iskoristili su Cetinje kao teren za fudbal. Jednokratno.

Ne dozvolite da opustoše grad do kraja. Dobro im ide za sad.

( Đuro Radosavović )