Skopje

Jezivi snimci iz Makedonije podsjećaju koliko su naši prividi normalnosti zapravo krhki. Tako mora biti - kad imate aktere političke scene koji su spremni da sve zapale samo da ne izgube vlast. Zvuči poznato, biće?

Teško se oteti utisku da preksinoć nismo prisustvovali nikakvoj potrebi naroda da zaštiti svoju državu (klasično mitologizovanje naroda: Što je to narod? Kako misli narod? Čijom glavom? Kad je narod gladan znači li to da je svako gladan? Kad je narod srećan znači li to da je svako srećan?) - već ogavnoj režiji onih koji neće da ostanu bez vlasti. Jer u njihovom slučaju, to izvjesno znači - suđenje i zatvor, odgovaranje za višegodišnji cvat korupcije i kriminala u Makedoniji. Mora da vam i ovo zvuči poznato?

Kada se kaže da “narod uzima stvar u svoje ruke” (što je omiljena fraza u ovakvim situacijama) to zapravo ne znači ništa slično. Uvijek je to neka vrlo konkretna ekipa, precizna organizacija, a “narod” je “samo riječ, i ništa više”... Oni što su im usta puna naroda - uglavnom preziru pojedince koji čine narod. Niko ne prezire narod kao oni koji vjeruju da su bogomdani da ga usreće. U najkraćem, političarima treba pojasniti njihov posao - pustite narod, učinite da ljudi pristojno žive, pa će se narod - odlično osjećati.

Sa kakvom sviješću (političkom, civilizacijskom) imate posla: kadrovi koji pokazuju nezainteresovanost policije dok ljudi ulaze u skupštinu jasno objašnjavaju što je namjera onih koji su to organizovali. Hoćete vlast? Dobićete po nosu. Linč. Ali ne Dejvid. Surovost koja je viđena u kadrovima iz makedonskog parlamenta je duboko uznemirujuća. (Sjetih se kad je ovdje “narod” dočekivao Zorana Lilića ispred Vile Gorica 1997. - policajci su bili jednako nezainteresovani.)

Nikako da se preskoči svoja sjenka: onamo gdje se gubitak vlasti doživljava ozbiljno kao gubitak glave - Evropa još nije stigla. Mora da vam i to odnekud zvuči poznato?

Kad se govori o problemima Makedonije, moram priznati da odmah pomislim na Skopje, istinsku evropsku prijestonicu kiča. Valjda je svakome moralo biti jasno sa kakvom vlašću / sviješću ima posla kada je krenulo ono ludilo sa spomenicima i klasicističkim zdanjima po gradu na Vardaru. Ideja da u XXI vijeku napravite kopije evropskih zdanja iz XIX vijeka je nešto što vas možda ne bi začudilo da čujete od Sunđer Boba, ali, ovako… Odlučili ljudi da naprave ljepše i starije Skopje. Od kiča do krvi je samo jedan korak, kako je, poodavno kazao jedan veliki umjetnik - Jusuf Hadžifejzović. Zemlja koja ima sjajne pjesnike kao Makedonija ne zaslužuje da se davi u živom blatu kiča.

Ono što je bilo posebno uznemirujuće za gledaoce iz Crne Gore je utisak koga se teško osloboditi... Da bi i DPS kada (jednom) izgubi vlast bio spreman na ovu vrstu “odgovora”. To je ono što ozbiljno treba uzeti u obzir. Budući da je mentalitet Crnogoraca prilično južnjački, plahovit, vjerujem da bi takav događaj u Crnoj Gori bio još suroviji i neprijatniji po ovo društvo.

Mada, moguće da je juče napravljen korak koji će spriječiti ovakav scenario u Crnoj Gori, kad god se stvore uslovi za smjenu vlasti. Ako ulazak u klub NATO država znači veću odgovornost, ovi naši će morati mnogo da uče.

Upotreba pojma “narod” i u Crnoj Gori ovih dana je jednako iritirajuća. Gospoda iz Fronta vjeruju da imaju neko nebesko ovlašćenje da u svakom trenutku tačno znaju što narod misli. I što narod želi. U procenat, što se kaže... To se jednostavno zove - demagogija. Njihov način borbe protiv NATO je takav da očekujem da broj pristalica ovoga vojnog saveza u Crnoj Gori brzo poraste. Bez ikakve zasluge ove i ovakve vlasti.

( Balša Brković )