Svi naši predsjednici

Sahraniće me Filip Vujanović ovim jezičkim veleslalolom. Predomislio se. Referendum mnogo škodi demokratski nezrelim društvima. Izazvao bi podjele među nama, ovako jedinstvenima. Crna Gora je manje bezbjedna nego prije četiri godine...

Baš ga je zakomplikovao. A mogao je jednostavno da kaže - ne smijem. Ode funkcija. Možda i glava... U NATO se, prosto, mora.

Još ne znamo koliko će građane koštati taj biznis... Ni koja je valuta - euro, dolar, oružje, kokain ili žene... Ali, iz kola se više ne može. Zbog toga je referendum postao opasna pojava. Predsjednik depeesa odlično zna da bi svi birači SDP-a, URA, Pokreta za promjene, SD-a, Bošnjačke stranke i albanskih partija glasali za ulazak u alijansu.

Jedino nije siguran u članstvo vlastite stranke... A nema više Svetozara Marovića da preobraća kolebljive...

Predomislio se i Momir Bulatović. U stvari, resetovao se. Pamti kako je "Sveto sa suprugom opričavao Mila, da on i brat pokradoše svu Crnu Goru"... Ali se ne sjeća da je i sam to tvrdio, u TV duelu 1997. Kad je sa Milom Đukanovićem razmijenio takve optužbe da bi čak i Milivoje Katnić sročio činjenični opis za po 20 godina robije. Bez prava na sporazum o krivici.

Na Marovića Bulatović puca rafalno. Kao pravi Kum. Uzimao je sto hiljada po šleperu. Ili konvoju... Ne pominje da je i sam udarnički krčio staze za šverc. Nije znao da se ne ratuje za spašavanje Srba, nego za teritoriju. I plijen... Krenuo je šverc oružja, pa nafte i duvana, a onda žena i droge... Ali on se, onako tih i kao presnijećen, sjeća samo kuma Svetozara...

Je li moguće da nam je ovo bilo predsjednik, pitao me je davno jedan antiratni heroj, nakon intervjua koji je Bulatović dao Milomiru Mariću. Sjećate se, valjda, tada je kukao kako nema od čega da živi... Prodaje rakiju po Beogradu, ali mu slabo ide... Pa se i on predomislio.

Nije promijenio priču, nego potpuno zaćutao. Naročito o Đukanoviću... Bolje da ućutim i ja, da ne dižem cijenu. Njemu... Ne onoj neprodatoj rakiji...

Bježim na HRT. Nedjeljom u dva. Gledam reprizu u ponoć. Gost je objavio knjigu o Ljubiši Beari, izvršiocu Mladićevog plana za Srebrenicu. Pokušao da pronikne u suštinu zla. I objasni kako ljudsko biće postaje ratni monstrum. Sposoban da organizuje ubijanje 8.000 ljudi za samo četiri dana.

Pričao je i o posljedicama rata na Balkanu. Koje će nas sustizati još nekoliko decenija... Znam, ali mijenjam kanal. Teška priča za kasne sate...

Atlas i Prva TV. Živa istina. Nedjeljom u dvadeset. Repriza isto u ponoć. Niko ne pominje naše zločine. Rata u Crnoj Gori stvarno nije bilo. Jeste Crne Gore u ratu. U prvim redovima... Ali, Milo Đukanović se ne opterećuje korijenima današnjeg zla. Ni analizom kako ljudsko biće u ratu postaje monstrum.

Ni riječi o vlastitom doprinosu urnisanju temelja Crne Gore početkom devedesetih. Predomislio se kasno, ali ljudski je i to. Nije, međutim, bilo ljudski ostati na vlasti ni dan nakon sahrane posljednjeg od dvjesta mladića sa ratišta. Naravno da nije kriv samo Đukanović. Ali, on je jedini iz naše ratne elite još na vrhu...

Kad je već ćutao o uzroku crnogorske propasti, o čemu je onda govorio Živu istinu? Da se 1918. nikad više neće ponoviti? Odlično, ali 1948. može. Da nam ne treba autokratski model vladanja iz Moskve? Saglasna, što će nam kad imamo unikatni domaći... Da je izdaja voljeti Rusiju, ali ljubav prema Zapadu nije? Neće biti, nije to pitanje etike, nego političke estetike...

Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković donio je, kaže, političku odluku kad je spriječio hapšenje lidera Fronta. Jeste, i neka je. Ne samo zato što je cijela ujdurma oko državnog udara politička. Više stoga što je obavio posao predsjednika države, Vlade i Skupštine... I sačuvao, bar koji mjesec, ovo malo mira u prepolovljenoj Crnoj Gori.

Uh, zaboravih glavno. Promijenili smo, kaže Đukanović, crnogorsko društvo. Jesu, kamen na kamenu nije ostao od onoga koje su preuzeli prije 27 godina...

P.S. Nadam se da su Vera i Rajkica sa portala pročitale i ovaj tekst. I da im je sad jasno zašto ne mogu da se predomislim. Voljela bih stvarno da im ostavim malo nade, ali ne nazirem svijetlo na kraju ovog tunela. U koji je depees uvukao Crnu Goru i sve nas u njoj...

Ko još vjeruje da će se glasači ove vlasti ikad predomisliti... Vole ljudi da žive u laži. Neznanje ili korupcija, pitanje je za esdepe. Koji danas na Cetinju prisustvuje vlastitoj sahrani...

( Ratka Jovanović-Vukotić )