Država ne može opstati na bezakonju

Na javnoj raspravi koja je prethodila odluci Ustavnog suda izrazio sam očekivanje da će Ustavni sud odoljeti političkim pritiscima izvršne vlasti. Na žalost to se nije dogodilo, kaže u razgovoru za Monitor poslanik Aleksandar Damjanović, jedan od predlagača osporenog zakona o majkama.

Ustavni sud je, kako navodi, pri tom prekršio ustavno načelo da se ne može o istom dva puta izjasniti, jer je prije par nedelja odbio da se izjasni o inicijativi za ocjenu ustavnosti istog Zakona, proglašavajući Zakon ustavnim. Nakon par nedelja se izjasnio o inicijativi za ocjenu ustavnosti staroj dvije godine, i to o odredbama koje, u vrijeme odlučivanja o inicijativi više nijesu na snazi, jer ih je krnja Skupština promijenila u decembru, na predlog Vlade.

"Tako je Ustavni sud izveo svojevrsni ustavni puč i svrstao se na stranu sile, a ne pravde. Odluka je objavljena bez obrazloženja, koje se, valjda, još uvijek piše, obavezujući sad Vladu da ona donese zakon i riješi pravni status korisnica. Kako god, stečena prava su Ustavom zaštićena i bez gole sile se neće moći ukinuti", smatra poslanik SNP-a.

• Da li je ovo kraj ideje kako se političkim mjerama može podstaći natalitet?

Katastrofalni demografski trendovi i faktičko nestajanje ovog naroda u narednim decenijama nijesu u fokusu vlasti, niti su ikada bili, jer je ova vlast za proteklih četvrt vijeka naučila da razmišlja i planira svoje tzv. politike u vremenskim kategorijama od izbora do izbora. Ne samo što je pokazana surovost u sprečavanju realizacije bilo kakve ideje na planu povećanja nataliteta, odnosno zaštite mnogočlanih porodica, već je demonstrirana spremnost da se cjelokupan sistem socijalne zaštite može svakog trenutka dovesti u pitanje, kroz mehanizam Vlada-Ustavni sud, potpuno marginalizujući i onako marginalizovanu Skupštinu, samo ako Vlada procijeni da joj je to kratkoročno politički isplativo.

• Uhapšen je dio aktera priče o izdavanju državnih garancija vlasnicima kompanije Primorka. Da li vas je iznanadilo njihovo hapšenje?

U Crnoj Gori su, samo u posljednjih pet godina “pale” garancije u iznosu koji bi bio dovoljan za desetogodišnju primjenu zakona u dijelu naknada za majke sa troje i više djece, pri čemu su garancije za KAP i Rudnik boksita desetinu pita vrednije od garancije za Primorku. Tako da je normalno očekivati da nas tužilaštvo, u saradnji sa Upravom policije iznenadi i sa otvaranjem drugih slučajeva nezakonitog i ekonomski neutemeljenog davanja državnih garancija, kako firmama iz privatnog, tako i iz javnog sektora. Nakon toga bi nas ove institucije mogle “iznenaditi” sa pokretanjem i drugih postupaka, poput zakonom propisanog krivičnog djela namjernog prouzrokovanja stečaja, pri čemu je recimo stečaj i privatizacija DKP-a, gotov predmet.

Podsjećam da je u tom slučaju Anketni odbor Skupštine , prvi i jedini put u prošlom skupštinskom sazivu, uspješno završio posao i predao Skupštini Izvještaj koji sadrži sve ono što je tužilaštvu i policiji neophodno za postupanje. Dakle, dobro je da se počelo od Primorke, ali neće biti dobro ako se tu stane, jer bi neko mogao da pomisli da se ovdje ne radi o namjeri da se primijene isti aršini na iste i slične kriminalne radnje, već da se jedna ekipa u sadašnjoj Vladi, iz njima znanih razloga, obračuna sa drugom ekipom iz bivše Vlade.

• Očekujete, dakle, nastavak pravosudne priče o državnim garancijama?

U više navrata sam upozoravao, odnosno iskazao strahovanje da će i nakon neminovnih političkih promjena, jedan dio pravosuđa biti zadnja odbrana kriminalizovanog dijela sadašnje vlasti. Način na koji se presuđuju pojedini predmeti iz oblasti organizovanog kriminala i visoke korupcije, kroz tzv. institute sporazumnog priznanja krivice, a da o onom još savršenijem metodu obesmišljavanja pravde kroz odloženo krivično gonjenje i ne govorim, ukazuje da je nereformisano pravosuđe ostalo van fokusa rezultata ustavnih promjena i neće biti jednostavno sprovesti reforme i pravosuđe osloboditi velikog broja “trulih dasaka” odnosno posljednjih branioca “prošlosti”. Sa pažnjom je neophodno pratiti postupanje i rad sudova u važnim predmetima organizovanog kriminala, imati puni medijski i politički fokus na sve pokušaje obesmišljavanja pravde, i naravno, radikalno odgovoriti na pokušaje jednog dijela “nedodirljivih” iz pravosuđa da čak i kriminalizuju svaki utemeljeni pokušaj kritike rada jedne od važnih državnih institucija, odnosno njeno pozicioniranje iznad zakona i Ustava.

• Privatizacija je bila česta tema Odbora za ekonomiju. Koliko ste zadovoljni onim što ste saznali, a koliko onim što ste postigli sa informacijama koje su vam se našle u posjedu?

Nakon osam godina predsjedavanja Odborom, sa ponosom mogu da kažem da ni jedna važnija ekonomska tema nije ostala van fokusa tog parlamentarnog odbora, pa tako ni teme iz oblasti privatizacije. Svaka informacija koja se našla u posjedu Odbora, a bila je od važnosti za raspravu prezentovana je javno, jer je to bila i poslanička i građanska obaveza.

Naravno, skupštinski Odbor je, iako važan, sam po sebi segment zakonodavne vlasti sa tačno definisanim nadležnostima i sastavom koji zavisi od političke zastupljenosti u Skupštini, što znači da je svih proteklih godina većina u Odboru bila iz partija na vlasti. To je bio limitirajući faktor za neka postupanja iz nadležnosti Odbora, kako kod izbora i naimenovanja, tako i kod donošenja drugih odluka, mjera ili zaključaka, odnosno efektuiranja kontrolnih saslušanja. Zato u ozbiljnim državama neke druge institucije pažljivo osluškuju što se govori u Skupštini i na odborima i u odnosu na to se pokreću postupci, vrše određene provjere i istrage, koje često završavaju sa sudskim epilogom.

• Kako komentarišete odluku da se poništi tender za privatizaciju Luke Bar?

Ako je motiv poništenja bio netransparentni i nezakoniti tenderski postupak, odnosno svijest da je ono što je ostalo od Luke Bar, nakon brzoplete i pogrešne privatizacije Kontejnerskih terminala, isuviše vrijedno da tako lako ode na “doboš” mogu da pozdravim tu odluku. Ako je cilj poništavanja tendera neke druge, neekonomske prirode, poput onog što se govori oko ustupanja dijela lučkih potencijala za vojne svrhe, a to će se brzo znati, onda smo svi u velikom problemu.

U svakom slučaju, možda je sazrelo vrijeme da se obave razgovori i o povratku Kontejnerskih terminala u državno vlasništvo, kao preduslov da se kompletni kapaciteti Luke pravilno ekonomski valorizuju. Teško da će kod ozbiljnog investitora proći ideja o dvije luke u jednoj luci. Napominjem da su Luka i pruga Beograd-Bar, nadam se u skorijoj budućnosti u potpunosti remontovana, jedinstven sistem, koji mora biti čvrsto uvezan, i koji mora ostati u državnim rukama. A upravljanje ovim sistemom, odnosno izbor mendžmenta, domaćeg ili stranog posebno je pitanje koje treba transparentno rješavati.

• Čini sa da aktuelna vlada ima ozbiljen probleme sa pronalaženjem kreditora za planirana zaduženja. Zbog čega?

Prije svega zbog dugotrajne političke nestabilnosti koju svi ozbiljni kreditori, kao i investitori uzimaju u obzir. Uz finansijsko posrtanje u javnom sektoru, nepostojanje suštinskih reformi, nepoštovanje svojinskih prava i zbog postojanja prostorno-urbanističkog haosa, ali i zbog jačanja organizovanog kriminala i korupcije, odnosno svojevrsnog monopolisanja ključnih privrednih segmenata, nije čudo da je i zvanični kreditni rejting Crne Gore u padu. To sve rezultira da Crna Gora, sada kada je nikada više jeftinog novca u finansijskim institucijama, odnosno investicionim fondovima, sve teže i skuplje dolazi do istog.

• Koliko je problematično zaduživanje države na domaćem finansijskom tržištu? Da li je to dodatno opterećenje ovdašnjoj privredi?

Iznuđeno zaduživanje države kod domaćih komercijalnih banaka, osim što se realizuje pod mnogo nepovoljnijim uslovima u odnosu na kredibilne međunarodne finansijske izvore, svojevrsna je konkurencija domaćem privrednom sektoru. Tako se ionako nedovoljna likvidnost još više smanjuje, a u situaciji kada su bankarski krediti našoj privredi glavni izvor sredstava, značajno poskupljuje cijenu tih kredita za privredu jer je država uvijek “nelojalni” konkurent. To posljedično razara onaj zdravi dio privredne supstance, jer nabujali “sivi” sektor ima svoju posebnu logiku poslovanja, koja uz podršku moćnih državnih struktura dodatno urušava zakonito ekonomsko poslovanje, a efekti za građane su visoke cijene roba i usluga u kojima su ugrađeni skupo zaduživanje i nelojalna konkurencija.

• Slučaj Ramada vraćen je na početak. Nege druge koruptivne priče nijesu ni procesuirane. Da li se bezakonje isplati?

Nijedna država nije opstala na bezakonju, i to mora biti nešto o čemu svaki dobronamjerni građanin Crne Gore stalno treba da razmišlja i da se bori za vladavinu prava i jednake šanse. Ramada je paradigma onog što sam već istakao o dijelu pravosuđa. Zaista sam uvjeren da će većina građana htjeti i znati da odabere pravnu državu i vladavinu institucija kao garant normalnog života, a da će vrijeme kada se politička podrška kupovala tolerisanjem i podsticanjem šverca, poreskim dugovima, divljom gradnjom, bespravnom sječom šuma, ili neplaćanjem koncesija ostati za nama, za nauk budućim generacijama, kako su se zbog pojedinih, halapljivih finansijsko-političkih interesa doveli u pitanje sami temelji naše države.

( Zoran Radulović (Monitor) )