Plavšić: Milošević šutirao Sveto pismo koje mu je Amfilohije donio

Biljana Plavšić (87), prva poslijeratna predsjednica Republike Srpske i haška osuđenica, otkrila je nepoznate detalje o sukobima u BiH i ključnim akterima tog vremena - Radovanu Karadžiću, Ratku Mladiću, Slobodanu Miloševiću i Željku Ražnatoviću Arkanu.

U ispovijesti za mjesečnik "Njuzvik", Plavšić, koja je u Hagu osuđena zbog ratnih zločina na 11 godina zatvora, i puštena 2009, navodi da je priznala krivicu, uz jedini uslov da ne svjedoči ostalim optuženicima, ali da ju je nekadašnja glavna tužiteljka Karla del Ponte mučila i tjerala da svjedoči protiv Slobodana Miloševića.

"U jednom momentu je bila toliko nasilna da je skočila sa stolice i krenula ka meni, skoro da je htjela da me udari. Na stolu je bila neka velika pepeljara koju bih joj, da je načinila još dva koraka, olupala o glavu. Srećom, moj advokat je bio tu i predložio je pauzu, te se to tako završilo - navela je Plavšić objašnjavajući detaljno kako je izbjegla to svedočenje, ali da su u trenucima kada su je pritiskali da svjedoči, u njenu ćeliju u Švedskoj, ispuštani "neki gasovi, neki otrovi", i da su joj "uši bile crvene, a iz nosa curila krv"...

Navela je da je Del Ponte htjela da je kupi za boks cigareta, ali da je tada pomislila da joj neće izaći u susret, pa neka je i ubiju.

Kako je rekla, sa Slobodanom Miloševićem se odbila rukovati na Palama tokom rata, zbog sankcija prema Republici Srpskoj i prekida telefonskih veza.

Sloba je Miru ludo volio

Biljana Plavšić kaže da je Slobodan Milošević ludo volio suprugu Miru Marković, koja, s druge strane, nju nije podnosila još iz vremena dok je bila profesorka u Sarajevu i nije voljela marksizam, a Mira je bila ortodoksni komunista.

U Hagu, kako je navela, nije smjela da komunicira sa Miloševićem, pa bi samo razmijenili po nekoliko rečenica u šetnji, jer joj ga je bilo žao.

"Govorila sam mu da se u zatvoru ništa ne može izdržati bez vjere i božje pomoći, ali on to uporište nije imao. Zamislite, šutirao je po ćeliji Sveto pismo koje mu je Amfilohije donio", prepričala je.

Plavšić je kazala i da joj je Milošević devedesetih nudio da bude njegov opozicionar i da joj je tada rekao da je i Vojislav Šešelj na njegovom platnom spisku i da ga je plaćao da ga kritikuje.

Šešelj radi za državnu bezbjednost

Kazala je i da joj je jedan bivši radikal ispričao da Šešelj radi za državnu bezbjednost Hrvatske, a da je on to radio i u vrijeme komunizma, još osamdesetih dok je radio na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.

"Šešelj je jedini koji je saradnik službe postao dobrovoljno" kazala je.

Ispričala je da je, kada je ubijen Zoran Đinđić, tokom šetnje čula Šešelja da govori: "Kako je ovo dobra vijest...Naručuj prasiće da proslavimo!".

"Ja uplakana, a Milošević stoji pored mene i kaže: "Ne razumijem kako se neko može radovati nečijoj smrti". Eto, i Miloševiću je bilo žao Đinđića, iako su bili politički protivnici", rekla je Plavšić.

Karadžić je bio strašna kukavica

Biljana Plavšić je rekla da joj je Milošević kazao da se Momčilo Krajišnik i Radovan Karadžić bave švercom - da brat jednog drži granicu prema Crnoj Gori, a drugog na graničnom prelazu Rača.

Navodeći da Karadžića nije zanimao narod, prenijela je da je umio u Beogradu da prokocka i po 50.000 njemačkih maraka, a kao razlog za neslaganje sa njim navela je da su Srbi prodavali muslimanima municiju, a na njeno pitanje da li je to moguće i da li mora tako, Karadžić joj je, kako tvrdi, odgovorio sa: "Mora".

Plavšić je za Karadžića rekla da je strašna kukavica, kao i da je njegova supruga Ljiljana željela da bude kao Mira Marković i da je dolazila na sjednice Predsjedništva Republike Srpske i komentarisala, "jer joj je kod kuće bilo dosadno".

Ispričala je i da je Karadžić htio da je ubije, da ju je, u dogovoru sa Miloševićem hapsio, naređivao da je vode u ludnicu...

Mladić je bio pravi vojnik

Za Ratka Mladića, Plavšić je rekla da je bio pravi vojnik, veliki patriota, čovjek za čije se prste nijedan dinar nije zalijepio, a za Srebrenicu je navela da je žrtvovana, jer je SAD-u i Bilu Klintonu, bio potreban dobar razlog da se uplete u rat, odnosno da je sve to bila namještaljka.

U Bjeljini ne bi bilo Srba da nije bilo Arkana

Biljana Plavšić je rekla da u Bjeljini ne bi bilo Srba da nije bilo Željka Ražnatovića Arkana, ali i da je kasno saznala šta je on sve radio i da je činio zločine.

Upitana da li bi Arkan završio u Hagu da nije ubijen, odgovorila je: "Sigurno, sigurno..."

( Vijesti online )