Saslušani svjedoci na suđenju za ubistvo: Svađa bliskih rođaka oko podjele imovine
Pred krivičnim vijećem kojim je predsjedavao sudija Predrag Tabaš, svjedočila je Vesna Boljević, supruga optuženog Zorana
Saslušanjem svjedoka, juče je u Višem sudu u Podgorici nastavljeno suđenje Zoranu R. Boljeviću (62) iz Podgorice, optuženom za teško ubistvo strica Slavka Boljevića i ranjavanje bratanića Alekse koje se dogodilo 22. avgusta 2016. godine u podgoričkom naselju Gornja Gorica.
Pred krivičnim vijećem kojim je predsjedavao sudija Predrag Tabaš, svjedočila je Vesna Boljević, supruga optuženog Zorana.
“Toga dana 22. avgusta 2016., sjedjela sam na terasi sa suprugom Zoranom, unukama i majstorom Mladenom Fatićem. Zatim sam pošla na česmu koja se nalazi na imanju Slavkovom, i koju je dobio u sudskom postupku. Nečujno su mi prišli Slavko Boljević, Aleksa i Mladen Boljević. Psovali su me i vrijeđali. Prišao je suprug Zoran da se prepire sa njima, a Slavko je tada pljunuo mog supruga. Vrijeđao ga je da je moj suprug fukara i razne ružne riječi. Slavko je prvi udario mog supruga šakom u lice, a zatim su ga sva trojica udarali pesnicama u glavu. Optuženi Zoran, moj suprug, uzeo je držalicu da se odbrani, ali su ga sva trojica savladali i oborili na betonsku podlogu. Dok je Zoran ležao, i mene su udarali. Mladen Boljević je uzeo malu metalnu stolicu i mene udario po ruci, a zatim Zorana u glavu. Mladen ga je gađao i kliještima i promašio, ali je pogodio u auto, a zatim se odbila i pala na metar od unuka.
Unuke su vrištale. Mladen Fatić je pokušao da ih smiri, govoreći im: “Neka ljudi ubiste čovjeka”. Njih trojica, Slavko, Mladen i Aleksa su ponašali kao zvijeri, a ne kao ljudi, kao ajkule su htjeli da nas progutaju. Kako sam bolesnik “šećeraš”, meni se povisio, pa sam ušla u kuću. Ne znam kako je Zoran ušao u kuću i izašao. Čula sam pucanj. Nisam vidjela kada je Zoran pucao na njih, jer sam se nalazila u kući. Zatim je Zoran ušao u kuću, stavio pištolj na tronošcu. Bio je blijed i ništa nije govorio”, ispričala je supruga okrivljenog. Dodala je da je 37 godna u braku sa optuženim, a da se 35 godina vodio parnični spor oko imovine.
“Njegova najljepša mladost je prošla u suđenjima. Toliko puta je Zoran dobijao na sudu, ali ovaj zadnji spor je izgubio”, kazala je Vesna Boljević.
Odgovarajući na pitanja advokata Zorana Piperovića, branioca okrivljenog, ona je dodala da nije čula da je njen suprug rekoa da ide da uzme pištolj.
Svjedok Ilija G. Boljević, rekao je da mu je optuženi Zoran Boljević brat od strica. Ispričao je da nije očevidac tragičnog događaja. Naveo je da se 22. avgusta nalazio ispred kuće kada je čuo dva pucnja, a nedugo zatim viku, te muške i ženske glasove.
“Otrčao sam tamo. Odmah sam znao šta se desilo. Siguran sam bio da je Zoran pucao u Slavka i moju braću. Sreo sam Mladena koji mi je rekao. “Pobi nas Zoran”. Vidio sam i ranjenog Aleksu Leka Boljevića, kojem sam prišao da pomognem. Dok je ležao na putu rekao mi je: “Pušti mene, vidi šta je sa Slavkom”. Kada sam prišao, pocijepao sam mu majicu i rukama pokušavao da zaustavim krvarenje”, rekao je svjedok Ilija Boljević. Svog strica optuženog Zorana opisao je kao konfliktnu ličnost, te da je i otac optuženog Rajko Boljević potezao pištolj.
“Rajko Boljević je dizao pištolj na svoju braću i majku, koji je bio spreman da ih ubije zbog imovine. Nakon Rajkove smrti, Zoran je nastavio da se tako ponaša i shvatio sam da je odlučio da ovako nešto napravi. Kada god bi Zoran prošao pored moje kuće, uvijek bi nešto dobacio i provocirao. Sa njim ne govorim već 30 godina i nemam komunikaciju sa njim i njegovom porodicom. Sada pokojni Slavko je svoju zemlju dao Rajku, ocu optuženog, na korišćenje, jer je loše živio. I ovako mu se vratilo. Parnica oko podjele imovine između pet brata je trajala 30 godina, a svi znamo da je ova zemlja o kojoj je riječ pripada Slavku”, ispričao je svjedok Ilija Boljević.
Optuženi Zoran Boljević je prigovorio njegovom svjedočenju, tvrdeći da je govorio neistinu. On je pitao svjedoka da li su ikada bili u konfliktu ili sa njegovom porodicom. Svjedok je kazao da se podigao sa bratom optuženog, te da su po karakteru to “dva svijeta”.
Optuženi Zoran Boljević je dodao da se ova imovina nije vodila na ime Slavka Boljevića, te da nije tačno da je on ustupio na korišćenje njegovom ocu Rajku.
“Da li svjedok zna da je moj otac Rajko sagradio kuću Slavku u Petrovcu na moru i da mu je ostao dužan 44.140 francuskih franaka”, pitao je optuženi.
“Moralno tvrdim da to nije istina da je Rajko sagradio kuću Slavku, jer nije imao od čega”. odgovorio je svjedok.
Prema navodima optužnice, Zoran R. Boljević je 22. avgusta 2016. godine oko 17,30 časova u neposrednoj blizini svoje kuće u Nikšićkoj ulici u Podgorici, nakon svađe, iz pištolja, ispalio hitac u Slavka Boljevića koji ga je pogodio u desni bočni trbušni predio, a zatim je ispalio i hitac koji je pogodio Aleksu Boljevića u lijevi slabinski predio. Okrivljeni je izvršio krivično djelo teško ubistvo u pokušaju iz člana 144.
( Komnen Radević )