Rok prekratak, a EPCG rasipa novac

Konsultant, kojeg treba da angažuje Elektroprivreda ( EPCG ) za procjenu akcije Rudnika uglja, unaprijed je spriječen da odredi realnu cijenu na bazi vrijednosti imovine, koncesije, dugova i brojnih obaveza i potraživanja, jer mu je dati rok od samo mjesec prekratak za završetak ovog složenog i vremenski zahtjevnog posla, smatra ekonomski analitičar Dejan Mijović.

EPCG je, nakon par mjeseci čekanja, objavio tender za izbor savjetodavnih usluga i izradu studije opravdanosti ulaganja i procjena Rudnika uglja. Procijenjena vrijednost nabavke je 100.000 eura sa uračunatim PDV-om, a ponude se mogu dostavljati EPCG do 25. maja ove godine.

Mijović za “Vijesti” kaže da je indikativno da se od konsultanta traži da obavi zadatak na osnovu podataka koje će dobiti od EPCG kao naručioca posla, a da se ni EPCG ni Rudnik ne obavezuju da će dati konsultantu pristup svim raspoloživim podacima, što je najbitniji standardni preduslov za izradu procjene vrijednosti kapitala.

“ EPCG za tri mjeseca nije uspio sastaviti ni precizan projektni zadatak konsultantu, već se na manje od pola strane samo navelo nekoliko uopštenih naslova iz kojih se ne vidi šta treba da se uradi i kakav savjet se očekuje,“ rekao je Mijović.

Skupština akcionara EPCG je 31. januara ove godine usvojila odluku da razmotri predlog akcionara Rudnika uglja A2A i Aca Đukanovića, brata bivšeg premijera, o otkupu većinskog paketa 51,69 odsto akcija pljevaljske kompanije po cijeni od 6,5 eura.

Prema riječima Mijovića, pominjanje IVS standarda procjene vrijednosti kapitala upućuje na zaključak da se od konsultanta ne traži utvrđivanje najoptimalnije opcije integrisanja rudarsko-energetskog sektora već da su Vlada i A2A već donijele odluku da je u najboljem javnom interesu da EPCG kupi ponuđene akcije u Rudniku uglja.

“Sve to navodi na sumnju da se na tenderu ne traži najbolji nezavisni konsultant već onaj koji je najspremniji da 'sarađuje', što je možda u nečijem pojedinačnom ali ne nužno i u opštem interesu", zaključio je Mijović.

Koordinatorka istraživačkog centra MANS-a Ines Mrdović navodi da EPCG svakih nekoliko godina ulazi u gotovo identične tenderske procedure i bira finansijske savjetnike za izradu raznoraznih studija, procjena, neracionalno trošeći novac.

Podsjeća da je EPCG u 2011. godini već sprovela sličan tender. EPCG je u avgustu te godine za 150 hiljada eura zaključila ugovor sa konzorcijumom kojeg su činili Zagrebačka banka, firma KPMG i beogradska kancelarija Moravčević, Vojnović i partneri.

“Zadatak konzorcijuma je bio da izradi izvještaj o strategiji spajanja dvije kompanije i studiju o ekonomskoj opravdanosti tog postupka, a bilo je planirano da ukoliko zaista i dođe do spajanja dvije kompanije konzorcijum dobije takozvanu 'naknadu za uspješnost' od dodatnih 450 hiljada eura. U novembru 2011. konzorcijum je EPCG dostavio izvještaj o spajanju sa Rudnikom uglja, kao i studiju o ekonomskoj opravdanosti spajanja, ali ih energetska kompanija nikada nije učinila dostupnim javnosti”, navela je Mrdović.

Kako dodaje, pet godina kasnije EPCG ulazi u istu priču, a sve sa ciljem izgradnje drugog bloka Termoelektrane Pljevlja, “iako je jasno da se radi o vrlo rizičnom projektu koji je ekonomski neisplativ i koji bi EPCG kao kompaniju u većinski državnom vlasništvu mogao da gurne u finansijske probleme”.

Zašto bi EPCG kupila akcije gubitaša?

Mrdovićeva kaže da to što 5 godina od kada je prvi put angažovala savjetnika nije uspjela da realizuje kontroverzni projekat drugog bloka, te što ima problem u pronalaženju finansijera, za EPCG očigledno nije bilo dovoljno ozbiljno upozorenje, već nastavlja da besprizorno troši kompanijski novac, “U tom smislu je gotovo nestvarna upornost na kojoj se insitira na povezivanju dviju kompanije. Ponavljam stav MANS-a da ne postoji nijedan ekonomski opravdan interes da EPCG kupi gubitašku kompaniju kakva je Rudnik uglja, od čega korist mogu imati samo A2A i Aco Đukanović, a ne i država,“ zaključila je Mrdovićeva.

( Milorad Milošević, Biljana Matijašević )