Prirodni demokrata i svi Aleksandri

Trebalo bi da neko vidi ko plaća organizaciju malih protesta. Izbori su završeni - vajka se ovih dana Tramp na tviteru, a uskoro će i Erdogan. Kaska sve to za Beogradom, gdje se već stiglo do prve „zajedničke tačke“ vlasti i demonstranata.

Kada premijer-predsjednik Srbije, Vučić, koji za sebe kaže da je po prirodi demokrata, poželi da pusti krv, onda najčešće to učini preko drugih Aleksandara - Martinovića ili Vulina. Dan prije nego što je najavljeno da će se protesti studenata nastaviti u oštrijoj formi, ovaj potonji je javno zatražio smjenu čelnika RTS-a. Zato što su mnogo dali (a nijesu) prostora demonstracijama u praznične dane, svedenim na stotinak najupornijih. Prije 16 dana bio je to i jedan od osnovnih zahtjeva demonstranata, kojima je rukovodstvo RTS odgovorno, jer je mnogo i previše (a jeste) dalo prostora Vučiću u predizbornoj kampanji. Osam puta više nego drugom kandidatu. Više nego svima zajedno. Ogromna razlika je napravljena, jer je Vučić kao premijer imao po nekoliko otvaranja dnevno, plus susrete sa Putinom, Merkelovom i ostalima koje RTS nije ni pokušavao da izbjegne, ili da bar dovede u pitanje ovakvu predizbornu zloupotrebu. Svaka riječ ima posljedice, ali i svako ćutanje, govorio je Sartr, a izgleda da dobra sentenca izdržava provjeru i kada je o bizarnostima riječ.

Vučićev gaf sa javnim servisom, u svakom slučaju, daje povod za drugačije tumačenje njegove poruke demonstrantima da nastave da šetaju gradom koliko god hoće, jer je to „praznik demokratije“. Može se čitati i - nastavite da protestujete dok mi god to odgovara. Samouvjeren zbog mehanizama manipulacije, kojima može da izazove prekid. Dok on javno emituje prirodnu demokratiju i ljubav prema onima koji mu nijesu bližnji, Vulini i Martinovići, politička i intelektualna posluga, novinari u civilu i ostale interventne jedinice mogu bez posljedica da medijski čereče njegove neistomišljenike, prije svih učesnike protesta i lidere opozicije. Mogu da prijete, pokazuju slike djece poznatih ličnosti, da konstruišu zavjere, sluđuju javnost i stvaraju atmosferu kako su već sljedećeg trenutka sve političke opcije otvorene, a prije svih Vučiću omiljeni - vanredni izbori.

Sljedeće glasanje na redu je naredne godine za vlast u Beogradu. Malo je vjerovatno da će se čekati toliko, jer bili bi to prvi redovni izbori u Vučićevoj eri. Teško da će šef režima dopustiti da se opozicija fokusira samo na taj prostor, tim prije što je u novijoj istoriji gubitak Beograda najavljivao naredne poraze njegovih prethodnika Miloševića i Tadića. Od jedine četiri opštine u kojima je Vučić izgubio na predsjedničkim izborima, tri su bile u Beogradu. Tražeći u izjavama lidera SNS-a odgovor na pitanje hoće li uskoro opet vanredni izbori prilično je nezahvalno, jer obrazac postoji samo u tragovima. Kategorično je više puta tvrdio na televiziji i u Skupštini da neće učestvovati na predsjedničkim izborima, pa se kandidovao. Pred predsjedničke izbore govorio je da ni republički nijesu isključeni, pa ih je isključio. Sada je, takođe, koristio frazu da skori vanredni parlamentarni izbori nijesu isključeni, u zavisnosti od posljedica aktuelnih protesta. U srpskom kolokvijalnom tumačenju kao i do sada - može da bude ne mora da znači.

Reći da su pripreme vlasti za nove izbore u toku suvišno je, jer ona nikada i ne prestaje sa kampanjom. Izvjesno je da na to računa i opozicija i da podiže stranačku gotovost. Iz okruženja drugoplasiranog sa predsjedničkih izbora, Saše Jankovića, emitovana je vijest da će formirati pokret. Demokratska stranka pokrenula je unutarpartijske izbore i najavila da će sa Jankovićem činiti blok i na narednim izborima, kad god da se dese. Vuk Jeremić je tokom predsjedničke kampanje na terenu formirao više od 70 odbora sa jasnom namjerom da nastavi političko djelovanje.

Ostaje ključno pitanje - u kakvom ambijentu će se ti budući izbori odvijati. U možda najautentičnijem protestu do sada, svake večeri glavnim ulicama većih srpskih gradova šetaju kolone prije svega mladih, ali i drugih kojima je, bez ikakvih stranačkih preferencija, dosta okupacije medijskog prostora, zloupotrebe državnih resursa i sveukupnog narušavanja vladavine prava. Vrijeđanja inteligencije. Razgovor o promjeni uslova neće biti lak, ukoliko je uopšte moguć. Dio opozicije, za sada ne mnogo glasno, najavljuje da će tražiti prethodni dogovor o izbornim uslovima. Iz vlasti je na ove naznake odgovoreno brutalno i potpunom inverzijom. Ministar policije Nebojša Stefanović optužio je lidere opozicije za medijski mrak, a Vučić je poručio da nikada neće dopustiti Jankoviću i Jeremiću da uvedu diktaturu. Uz ovu galamu moguće je da se računa i na dio opozicije, koja bi se, kao i do sada, uz patriotske i druge tirade o ugroženosti i strahu od kobajagi makedonskog scenarija pridružila vlastima bez obzira na sve.

A, to je već mnogo bliže crnogorskom scenariju. Što nije utjeha.

( Slavoljub Šćekić )