Nema soli, neće biti ni flamingosa
U Vladi tvrde da je po pitanju Solane mnogo toga urađeno, ali međunarodna javnost to negira i traži od premijera hitne mjere
Ulcinjska Solana se mora zaštititi, ali zaštita bez proizvodnje soli ne znači ništa. Bez proizvodnje soli, ta lokacija neće imati veliku biodiverzitetsku vrijednost i tako zapravo ništa suštinski nismo uradili za prirodu Crne Gore, kaže Jovana Janjušević iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP).
Solana u Ulcinju nije prirodna. Nju je stvorio čovjek, ali je, kažu u toj NVO, priroda nastavila taj posao i stvorila na tom prostoru “ogromnu bioraznolikost i sjajan biodiverzitet”.
“Takvih mjesta nema nigdje više u Evropi”, kaže Janjušević.
Početku proizvodnje soli će, sudeći prema navodima učesnika nedavno održane međunarodne konferencije o zaštiti Solane, čiji je organizator CZIP, morati da prethodi rješavanje imovinsko-pravnih odnosa.
“Ne znamo je li Solana državna, Eurofonda, ko ima hipoteku, da li je ona zakonita ili nije... I na to pitanje može da odgovori jedino Vlada”, kazala je Janjušević.
Za predsjednika GP URA Dritana Abazovića pitanje imovinsko-pravnih odnosa oko Solane je jednostavno i smatra da je njegovo rješavanje samo stvar političke volje.
“O tome odlučuje Savjet za privatizaciju, čiji su članovi članovi Vlade. U prošlom sazivu smo imali skandaloznu situaciju da je brat za rođenog brata trebalo da odluči da li da mu pripiše imovinu. Sada nije baš tako, ali nažalost i dalje postoje ti odnosi u kojima odlučuje kum za kuma, prijatelj za prijatelja, finansijer za finansijera... Ako Uprava za zaštitu imovine smatra da je u redu da je kvadrat zemljišta na Solani plaćen 0,5 centi, a da je cijena kvadrata u okolini najmanje 140 eura, onda je posrijedi ogromna korupcija. Stvar je pravno jednostavna i u pitanju je samo nedostatak političke volje da problem bude riješen”, rekao je on.
A stvar političke volje je, smatra Abazović, i donošenje akta o proglašenju Solane. On smatra da Solana mora biti spomenik, a ne park prirode.
“Tako bi Solana ušla u evropsku konvenciju i time bi trajno bila onemogućena bilo kakva gradnja na tom prostoru. I to nisu nikakvi složeni administrativni i tehnički procesi, samo zavise od političke volje, koju nije imala ni prošla vlada, ni bivši ministar održivog razvoja i turizma Branimir Gvozdenović, a nema je ni novi Pavle Radulović, koji je samo nastavio stazama prethodnog”.
Crna Gora je, kažu u CZIP-u, jedina u Evropi koja ima solane, a ne proizvodi so. Dodaju i da brojni primjeri pokazuju da je proizvodnja soli isplativa. U Francuskoj postoji solana, koja je osam puta veća od Ulcinjske i čiji je godišnji obrt 240 miliona. U Albaniji, solana veličine one u Ulcinju, ima obrt od 40 miliona eura.
Kao primjer uspješne solane, predstavljena su i Piranska solila. Solana Sečovlje je 15 puta manja od Ulcinjske i 97 odsto je u vlasništvu države. Osnovana je u 9. vijeku i proizvodnja soli se i danas, kao i tada, obavlja na tradicionalan način. U pitanju je potpuno “zeleni” proizvod, kod kojeg je kvalitet na prvom mjestu. U proizvodnom procesu soli u Ulcinju kvantitet je bio na prvom mjestu. Ali, Ulcinjska solana ima raznovrsniji biodiverzitet, navode stručnjaci.
Raznovrstan biodiverzitet, ponovo, zavisi od zaslanjenosti staništa. A stanište je slano kada na njemu bude proizvodnje soli. Do tada, kaže Jovana Janjušević, na Solani imamo jezero, a ne solanu.
I flamingosi su u Crnu Goru dolazili zbog tog zaslanjenog staništa. Prije tri godine bilo ih 2.500, a ove tek 350. Ako ne bude slane vode, kažu u CZIP-u, neće biti ni flamingosa.
Međunarodnoj konferenciji za zaštitu Solane su prisustvovali ambasadori Grčke, Poljske, Njemačke, Austrije, Makedonije, Slovenije, te predstavnici UNDP, delegacije EU, EuroNatura, BirdLife International, MORT, NTOCG. Od svih učesnika, jedino su predstavnici države tvrdili da je po pitanju Solane mnogo toga urađeno. Međunarodna javnost, sa druge strane, od Vlade i premijera Duška Markovića očekuje da pitanje Ulcinjske solane rješavaju kao prioritetno.
( Damira Kalač )