EU: Referendumom podijeljena Turska prijetnja Evropi

Referendumom vidno podijeljena Turska je izazvala veliko uznemirenje u vladama i institucijama Evropske unije gdje se, u prvim nezvaničnim ocjenama, zaključuje da moguća nestabilnost u toj zemlji lako može dovesti do novih problema oko imigracije, terorističke prijetnje, turske uloge u sirijskoj krizi i sukobu Ankare s Kurdima.

Takođe se strahuje da bi to moglo loše da utiče na ionako velike nevolje oko uklapanja u evropska društva i ponašanja turske zajednice u evropskim zemljama koja je podržala ustavne promjene za potpunu vlast predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana.

Jer sada autokratski turski vladar je krajnje uvrjedljivo govorio o Zapadnoj Evropi i posebno Njemce i Holanđane čak optuživao za "nacizam" i pozivao Turke u tim zemljama da odbace evropske vrijednosti.

Zasad su visoki zvaničnici Evropske komisije Federika Mogerini i Johanes Han kazali da jesu zabrinuti, ali čekaju konačni izvještaj posmatrača OEBS-a i Savjeta Evrope na referendumu, mada je velika strahovanja u EU potvrdila i brza poruka njemačke kancelarke Angele Merkel i šefa diplomatije Zigmara Gabrijela da turski predsjednik "ima veliku odgovornost" i sad mora da krene u "uljudan dijalog" sa svim političkim snagama i djelovima društva.

Erdogan, koji je teško iščupao pobjedu na referendumu za promjene ustava postaje neprikosnoveni vladar zemlje, ali svi analitičari i mnogi političari u EU ukazuju i na tvrdnje turske opozicije da ima opipljivih dokaza o krupnim izbornim nepravilnostima i "lažnim glasovima", kao i na to da je Erdogan prvi put izgubio podršku birača u Istanbulu i još tri velika grada.

Austrijski kancelar Kristijan Kern je stavio do znanja da "Erdoganov raskid s evropskim osnovnim vrijednostima demokratije i pravne države nije podržala polovina Turske" i čelnici dvije najmoćnije grupe stranaka u EU, demohrišćana i socijalista, su ponovo zatražili da EU prekine sve pregovore i odnose koji vode članstvu Turske u EU.

Ipak, neke političke snage, poput grupe evropskih konzervativaca i reformista, smatraju da se, bez obzira na to kako u Evropi gledali na Erdoganovu sada potpuno autokratsku vlast, mora da se nastavi "strategijska saradnja… jer je Turska članica NATO i ključni partner u hvatanju u koštac sa zajedničkim izazovima poput terorističke prijetnje, stabilnosti na Bliskom istoku i migrantske krize".

Poziv ključnih njemačkih zvaničnika Erdoganu za dijalog s polovinom Turske koja je odbacila njegov ideološki, vrjednosni i vjersko-politički stav prema Evropi potvrđuje da će se EU ponovo, jer smatra da je to u njenom interesu, opredijeliti za pragmatizam i stabilnost.

Jer, kako u komentaru navodi grčki dnevnik Katimerini, evropski i američki zvanični krugovi su priželjkivali jasnu Erdoganovu pobjedu, svakako ne zato što on time gazi zapadne demokratske vrijednosti, "već zato što strahuju od destabilizacije Turske u idućim godinama", a to znači i pogoršanje ionako rovitog bezbjednosnog okruženja za Evropu.

Erdogan je krajnje tijesnim i od opozicije oštro osporavanim rezultatom na referendumu dobio svu vlast, a pobjeda je daleko od njegovog očekivanja iako je prethodila žestoka medijska i politička kampanja protiv opozicije poslije na Zapadu ocjenjenog "sumnjivog pokušaja puča" i hapšenja preko 100 hiljada sudija, vojnika, policajaca, novinara i otpuštanja iz državnih službi 120 hiljada politički "nepodobnih" lica.

Političke snage i vlasti u EU veoma brinu i vidljivi dokazi da Erdoganova odbojnost prema Evropi i evropskim vrijednostima proizilazi iz jasnog već sprovođenog plana postepene islamizacije Turske, potiskivanja Ataturskove laičke države, čemu se protive upravo građanski slojevi u velikim gradovima i dobar dio ekonomske elite koja želi da sačuva zonu slobodne trgovine s EU i dosad velike evropske investicije u tursku privredu.

Sad analitičari u Zapadnoj Evropi podsjećaju da je Erdogan dok je još bio gradonačelnik Istanbula i grabio put ka vrhu vlasti, zamalo politički stradao jer je kao svoje "vjeruju" istakao stih jednog islamskog, nacionalisticckog turskog pjesnika da su "minareti naši bajoneti, džamije naše kasarne, a vjernici naši vojnici".

Tako je navedeno i upozorenje Sinana Ulgena, direktora turskog studijskog instituta Edam, da Erdogan sprovodi svoj projekat stvaranja "muslimanske, sunitske, otomanske Turske koja okreće leđa zapadnoj civilizaciji".

A demokratija, objašnjava turski predsjednik, nije cilj sama po sebi, već "samo voz koji se može napustiti kad se postigne željeni cilj".

Nova, skoro neograničena ustavna ovlašćenja Erdoganu daju mogućnost da, poslije 16 godina vlasti u Turskoj, sada nastavi da vlada praktično do 2034. godine, jer će potpuno kontrolisati vladu, parlament i pravosuđe.

( Beta )