Stojiljković: Neophodni novi lideri sa integritetom
Prema riječima Stojiljkovića, u ovom pogledu sve države Zapadnog Balkana pokazuju zapanjujuće sličnosti
Novi lideri sa integritetom odavno su potrebni u kulturama naviknutim na personalizovanje vlasti i slabe institucije, ali je upitno da li će građani prepoznati i podržati one sa misijom promjena, smatra profesor beogradskog Fakulteta političkih nauka, Zoran Stojiljković.
Komentarišući činjenicu da se u Crnoj Gori već dugo ne mijenjaju lica na rukovodećim partijskim pozicijama, Stojiljković je rekao da je pojava novih lidera važna, ali da je najvažnije paralelno širenje i jačanje novog sistema vrijednosti i političke kulture otporne na izazove klijentelizma, partijske vladavine, zapošljavanja i udomljavanja.
„Koju karakterišu i juriš partijskih komesarki i komesara na funkcije u javnom sektoru i kontrola porodičnih i kumovskih grupa nad ukupnim javnim životom. Sveprisutna korupcija, uključiv i korumpiranje i kupovinu savjesti i rezultirajući cinizam i apatija logične su posledice takvog stanja“, kazao je on agenciji MINA.
Prema riječima Stojiljkovića, u ovom pogledu sve države Zapadnog Balkana pokazuju zapanjujuće sličnosti.
„U kulturama poput našh naviknutim na personalizovanje vlasti i slabe institucije, uz populističko traganje „naroda“ za vođama kako bi se izbjegao rizik sopstvenog uzrastanja do statusa politički punoljetnih osoba, novi lideri sa integritetom, demokratskim nervom i razumijevanjem značaja i značenja političke odgovornosti su odavno već nasušna potreba“, kazao je on.
Stojiljković smatra da je pitanje da li će građani „ili prije siromašni i višestruko zavisni podanici“, prepoznati i podržati lidere sa misijom promjena, a ne, kako je rekao, tek opstajanja u krugu vlasti ili poslovično gubitničke opozicije.
„Pogotovo što su vladari još u punoj životnoj i političkoj snazi i sa uigranim i razvijenim alatkama opstajanja na vlasti. Nema drugačijeg, transformativnog liderstva bez transformisanja podanika u samosvjesne građane“, naveo je on.
Upoređujući situaciju u Crnoj Gori i Srbiji, gdje su se, na nedavno održanim predsjedničkim izborima, mogla vidjeti nova lica, Stojiljković je rekao da je Beli Preletačević, alijas Luka Maksimović, dokaz koliko čista i ogoljena parodija političke scene ima široku podršku među mladima, a Saša Janković u dnevnoj politici u kojoj mjeri je opoziciona politička scena Srbije istrošena i višestruko reciklirana.
„Vrlo je moguće da stvari i u Crnoj Gori krenu sličnim tokom“, kazao je Stojiljković.
Kad je o Zapadu riječ, smatra on, dominantni interes je stabilnost i „sigurne garancije domaćih izvođača radova da će se stvari odvijati po dogovorenim linijama ispunjavanja ključnih interesa i očekivanja“.
„Oni bi voljeli manje moćne i manje autoritarne lokalne vladare, ali sve dok stvari nijesu uspješno privedene samom kraju demokratski dizajn i priroda ovih društava ostaju u drugom planu“, kazao je Stojiljković.
Crna Gora, kako je rekao, „vo vijeka“ gleda ista lica na istim pozicijama, a u Srbiji se naizmjenično, ritmom na po deceniju, mijenjaju uloge i mjesta, pri čemu mnogi mijenjaju političke kostime i savezništva što pozorišno-političku scenu čini još nesvarljivijom za zahtjevniju i moralniju političku publiku.
„No pitanje je u kojoj mjeri je – govoreći da svi politički akteri na Balkanu u izbornoj kampanji uđu u strasnu ljubavnu prepisku sa biračkim tijelom, a kada dođu na vlast u brak sa međunarodnim finansijskim organizacijama i da mi možemo mijenjati ekipe na vlasti ali ne i politike, bugarski sociolog Ivan Krastev duboko u pravu“, kazao je Stojiljković.
Kad je u pitanju politička situacija u Crnoj Gori, Stojiljković smatra da je na djelu „dosta rizična politička polarizacija u kojoj se povremeno razmjenjuju prijeteće političke poruke i iscenira stanje teških političkih oiptužbi i „režeće“ političke retorike“.
„Upravo činjenica da se u Crnoj Gori i oko nje igraju taktičke igre i igrice zahtijeva da se sačuvaju hladne političke glave i elementarna politička prisebnost i korektnost“, poručio je on.
( Mina )