Stranci nose naše zmije

Barski i ulcinjski kraj pod konstanim su pritiskom i ostaju bez desetina primjeraka autohtonih zmija, koje stranci na nezakonit način nesmetano sakupljaju i kasnije drže kao kućne ljubimce. To tvrdi biolog herpatolog (stručnjak za zmije) Vernes Zagora. Riječ je, kako kaže o teraristima, ljubiteljima gmizavaca, koji zmije drže kući u staklenim kavezima.

Ta pasija, navodi, u posljednje vrijeme ima uticaja i na eko sistem koji zasad nije mnogo veliki, ali, zbog nedostatka adekvatne legislative, može dovesti i do neželjenih posljedicaposljedica. Zagora ističe da su posebno pod pritiskom barski i ulcinjski kraj zbog populacije poskoka koji ima “nevjerovatne šare, od bjelkastih do žutih, crvenih i narandža stih”.

“Čitav taj spektar boja je izuzetno bitan svim teraristima, koji ciljano dolaze ovamo i uzimaju zmije”, kaže Zagora.

U Bar su sredinom devedesetih godina prošlog vijeka dolazili stručnjaci čuvenog beogradskog Instituta Torlak koji je proizvodio i serum protiv zmijskog otrova, i za potrebe proizvodnje seruma na obroncima Rumije tragali za poskocima.

Kada na teren izlaze stručnjaci, i još za ovakvu svrhu, strogo se poštuju pravila - uvijek se gleda da se uzme samo po nekoliko zmija iz svake populacije kako joj se ne bi nanijela šteta. Zagora ukazuje da ekološkog fer-pleja nema u slučajevima kada se za zmijama traga iz terarističkih pobuda, jer se tada na terenu radi “prilično nesavjesno ”, odnosno sa jednog mjesta se uzima veliki broj jedinki.

On smatra da je to u neku ruku i logično, jer, ko bi prevalio put od, na primjer, Belgije, Luksemburga i Njemačke dovde “samo za jednu zmiju”. “Čak se dešava da u takvim slučajevima odnesu i desetine primjeraka! Ada Bojana je najpoznatija u tom svijetu po crvenim poskocima, i zato često odlazim tamo. Nijednom mi se nije desilo da ne vidim da nije podignut i isprevrtan svaki kamen i metalni pleh gdje se poskok krije i uvijek je bio neko prije mene”, kaže Zagora. On navodi i da su Skadarsko jezero i Ada Bojana najpoznatije lokacije u Crnoj Gori sa kojih se pokupi najviše zmija, ostalo su sve sporadični slučajevi, a pored poskoka, strada i poneki mediteranski smuk tipa leopardov smuk (Zamenis situla) koji je “isto tako crvenkast i zanimljiv teraristima”. Zagora, koji sa Crnogorskim društvom ekologa tri godine učestvuje u projektu posvećenom šarganu, endemičnoj vrsti Balkana i jednoj od najugroženijih otrovnica Evrope, uvijek ističe da su ljudi vrlo malo svjesni uloge zmija u prirodi jer su one na planeti “najveći prirodni regulatori glodara koji su štetočine i veliki prenosioci bolesti”.

“Teraristika je postala popularna u Evropi tek u posljednjoj deceniji 20. vijeka, pa vjerujem da su već od početka ovog milenijuma teraristi počeli namjenski da dolaze ovdje. Svi koji iz ovog razloga dođu, svjesni su da ovdje zakoni o zaštiti životinja slabo funkcionišu”, kazao je Zagora.

Ženke na udaru, jer su šarenije

“Nikad se lično nisam susreo sa nekim ko to radi, ali, vidim da su fejsbuk grupe i net portali za prodaju zmija preplavljeni fotografijama, posebno poskoka sa teritorije Skadarskog jezera i Ade Bojane, a na tako maloj teritoriji, to je veliki gubitak za populaciju. Tim prije jer se uglavnom ciljano uzimaju ženke zato što su ša re n i j e od mužjaka koji su prete žno svi sive boje sa crnom cik-cak ša ro m ”, napominje mladi biolog. Zagora upozorava da, za razliku od ostalih zemalja b i vše SFRJ i svijeta, u Crnoj Gori nije zaštićena nijedna otrovnica. “Ne znam iz kog razloga. U izvještaju o našem projektu lani smo, možda čak i prvi u Crnoj Gori, napisali za pa žanja o tome, i poslali smo predlog Agenciji za zaštitu životne sredine da se prvo zaštiti ša rga n , jer je najugroženiji, pa onda i ostale otrovnice redom”.

U Agenciji za zaštitu životne sredine ne znaju za krijumčare

U Agenciji za zaštitu ži vo t n e (EPA) sredine navode da nisu upoznati sa tim da se zmije, ali i ostale vrste, biljne i životinjske krijumčare van granica Crne Gore. “Poskok se ne nalazi na listi za štićenih vrsta shodno Rješenju o stavljanju pod za štitu pojedinih biljnih i životinjskih vrsta, kao ni na listi Konvencije o trgovini ug roženim biljnim i životinj - skim vrstama i njihovim djelovima i derivatima (CITES), te za njihovo sakupljanje, promet i držanje nije potrebna naša dozvola", navode iz EPA, te dodaju da je na listi za štićenih Leopardov smuk (Elaphe situla). Za štita divljih vrsta generalno je regulisana Zakonom o za štiti prirode, koji zabranjuje istrebljivanje autohtonih divljih vrsta biljaka, životinja i gljiva, hvatanje i ubijanje divljih vrsta životinja, kada to m ože da ugrozi brojnost populacije. Zakon zabranjuje i namjerno uznemiravanje i ubijanje divljih vrsta životinja, osim lova, u skladu sa zakonom kojim se uređuje divljač i lovstvo. Prema istom zakonu, hvatanje i ubijanje divljih vrsta životinja u komercijalne svrhe moguće je samo na osnovu dozvole. Uvoz, izvoz i tranzit divljih vrsta može se vršiti samo uz dozvolu organa uprave, u skladu sa potvrđenim međunarodnim ugovorima. Iz EPA navode da oni izdaju dozvole za izvoz zaštićenih vrsta, samo ako organ uprave utvrdi da promet koji se odobrava ne ugrožava divlje populacije biljaka, životinja ili gljiva.

( Radomir Petrić )