Put pun muke želi da okonča u svom domu

Gotovo osam decenija Senka Kaljević iz Podgore, kod Žabljaka, živi životom u kome nikad ničega nije bilo u izobilju.

Kako u drevnom Žabljaku Crnojevića gdje je rođena, tako i pod Durmitorom gdje se udala 1983. Starica je danas sama, jesenas je bila prinuđena da proda i kravu jer nije imala snage da se stara o njoj i tvrdi da živi od 65 eura naknade za materijalno obezbjeđenje poorodice. Za “Vijesti” priča da sve teže savlađuje stepenice u kući, ali zrači optimizmom.

“Uspijevam ja i sa tako malo novca da živim. Platim račune za vodu i struju. Ono što ostane potrošim za osnovne kućne potrepštine i hranu. Ako nema dovoljno da kupim džak brašna, kupim 10 kilograma. Pomalo ulja, soli, šećera i kafe. Rasporedi se i meni je dosta. Pred zimu kupim i nekoliko metara drva”.

Hvali odnos i pažnju komšija i rođaka njenog pokojnog muža Draga Kaljevića.

“Od prvog dana, selo me lijepo primilo. Svrate Jovovići, Popovići, Pipovići, Savići... Tako je i kad su u pitanju Kaljevići. Uvijek pitaju treba li mi što. Kada sam slomila nogu i bila u bolnici, posjećivali su me kao najbliži rod. Zimus mi je voda zaledila, ali su mi komšije svakodnevno donosile onoliko koliko mi je trebalo. Svi su me zadužili da im ne mogu vratiti”.

Senka energično odbija da ode bilo gdje. Nije željela u dom, makar tokom zime kako su je savjetovali iz Centra za socijalni rad. Ne želi nigdje jer, kako kaže, želi da okonča život u svojoj kući, bez kupatila.

Predsjednik Mjesne zajednice Podgora Vlado Kaljević kaže da mještani sela, a naročito komšije, sa zadovoljstvom čine koliko mogu da joj život učine lakšim. Ističe da je Senki potrebna svaka pomoć.

Starica priča da je život nije mazio i da je imala tri mjeseca kada je ostala bez oca.

“Egzistencija, kao i mnogima na Skadarskom jezeru, bila nam je ulov i prodaja ribe. Uz to, nešto stoke. Sirotinjski se živjelo, ali pošteno. Braća su odrastala, stvarali svoje porodice, a ja dugo bila na kućnom pragu”, kaže Stanka kojoj je oslabio vid i sluh.

Priča da se prije 34 godine udala za Draga i brzo prilagodila životu pod surovim Durmitorom.

“Uprkos njegovom lošem zdravlju, živjeli smo skladno i harmonično... Prve dvije godine mog braka, pamtiću dok sam živa - uvijek nam je pri ruci bio svekar Vidak. Otac koga nijesam ni zapamtila ne bi se tako prema meni ophodio... Uvijek smo držali kravu, a ona nam je dobrim uzvraćala. Prije šest godina Drago je tragično nastradao padom niz kanjon Tare. Od tada sam, što se tiče uže porodice, sama”.

( Obrad Pješivac )