KK Budućnost - lutanje između nejasnih ciljeva, ambicija i realnosti

Za dvije godine, KK Budućnost Voli je od kluba koji je imao stabilnost na klupi postao klub u kome je klupa – užarena.

Od 2006. do 2015, dakle za skoro devet sezona, promijenila su se svega dva trenera - Dejan Radonjić i Igor Jovović, da bi posljednje dvije donijele čak tri promjene.

Luka Pavićević je počeo sezonu 2015/2016, Vlado Šćepanović ga naslijedio do novembra, a Ilijas Zuros završio takmičenje u ABA ligi i otišao.

Gdje se izgubio kontinuitet, tako važan segment u takmičarskom funkcionisanju svakog ozbiljnog kluba?

Šta je razlog drastične promjene?

Samo je Radonjićev odlazak bio planiran i maksimalno opravdan, jer je uslijedio nakon sedam i po godina, i zbog poziva Crvene zvezde, koja je krenula u projekat, čiji je Radonjić i pokretač, i nosilac, a koji još traje...

Igor Jovović, njegov dugogodišnji pomoćnik, dobio je šansu, što je bio znak nastavka takmičarske politike, ali je njegova neočekivana ostavka, u novembru 2015, uprkos ubjeđivanju čelnika kluba da se predomisli ("u pitanju je bilo različito posmatranje na određene stvari u određenom momentu", kazao je nedavno Jovović), nagovijestila ono što će da se dogodi.

Luka Pavićević je došao sa epitetom dokazanog trenera, ali pod hipotekom neuspjeha sa reprezentacijom Crne Gore u kvalifikacijama za Eurobasket. Nakon fantastične serije u ligaškom djelu sezone, osvojenog prvog mjesta u regularnom dijelu, Budućnost je stala u polufinalu plej-ofa, izgubivši od Mega Leksa.

I tada se, definitivno, pokazalo da je klub izgubio stabilnost, a čelnici vjeru u sopstvene odluke.

Eliminacija od Mege jeste bio neuspjeh, jeste bio, na neki način, i krah sezone velikih očekivanja, tačno je i da je Pavićević dobio drugu hipoteku neuspješnog trenera, ali reakcija kluba, koji vjeruje u odluke koje donosi i ljude koje postavlja, bila bi – maksimalna podrška.

Pavićević, kako je tada rekao, nije “apokaliptično” doživio neuspjeh, ali mu je uručen otkaz - nakon četiri mjeseca.

Još manje je trajao takmičarski angažman igračke legende, a trenerskog debitanta Vlada Šćepanovića.

Poslije osam uzastopnih pobjeda u ABA ligi, poraz od Karpoša u Skoplju, bio je Šćepov trenerski kraj.

“Loše je što su stvari sa strane uticale na rezultat”, kazao je tada Šćepanović Televiziji Vijesti, ne otvorivši, međutim, do kraja Pandorinu kutiju, iako je njegov naprasni odlazak podsjetio na rastanak sa Jovovićem.

I na kraju je došao Zuros, odradio ono što je morao - stigao do plej-ofa, pobijedio Zvezdu, i otišao, uz poruke koje je slao tokom boravka u Podgorici, da se do uspjeha ne stiže preko noći, već korak po korak, sistemskim radom i planiranjem...

Nije rekao “zbogom”, ali šanse da se vrati su minimalne...

Zaključak – Budućnost u posljednje dvije sezone luta na svim takmičarskim nivoima.

Klub je zarobljen u želji da napravi rezultat, iako je nejasno šta je, zapravo, dobar rezultat, kada plasman među četiri ili pet ekipa u ABA ligi, u ovakvoj raspodjeli snaga, teško da može da dođe u pitanje i kada je učešće u Evrokupu zagarantovano.

Treneri su, s druge strane, zarobljeni u želji da ispune nejasna očekivanja kluba, a klub, istovremeno, nije siguran da li su rješenja na klupi – dobra na duži rok.

U toj potpunoj zbrci dogodi se, tako, da dva najzvučnija i najskuplja pojačanja, kao što su Markus Vilijams i Šon Džejms, odu prije vremena, i to na nimalo prijatan način – Vilijams zbog “nepoštovanja prema svima”, a Džejms nedugo nakon skandaloznog ponašanja na pres konferenciji, poslije meča sa Crvenom zvezdom, te zbog hroničnih problema sa povredama.

Ishod svega biće još jedno ljeto u kome će Budućnost tražiti - i igrače i trenera, što klub, koji pretenduje da bude bolji i veći iz sezone u sezonu, vodi potpuno u suprotnom pravcu.

( Velibor Gašanović )