Amfilohije: Slavimo praznik nad praznicima

"Marksističko-boljševičko i titotističko bogoborstvo, nije li takođe zasnivalo ljudsku sreću na judinskoj izdaji i prodaji Hrista, na bogoubistvu i bratoubistvu, na ubistvu Boga u čovjeku i time lišavanju čovjeka vječnog smisla i života?"

76 pregleda48 komentar(a)
Amfilohije, Foto: Mitropolija crnogorsko-primorska
14.04.2017. 12:52h

Slaveći vaskrsloga Hrista, proslavljamo njegovo vaskrsenje, praznik nad praznicima, naveo je arhiepiskop cetinjski i mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije u Vaskršnjoj poruci.

Amfilohije je rekao da je Hristos došao u svijet ”kao svjetlost, da svaki ko vjeruje u njega ne ostane u tami”.

"Slaveći vaskrsloga Hrista, proslavljamo njegovo vaskrsenje, Praznik nad praznicima i molimo se njemu vječnoj Mudrosti, da nam otvori oči srca našeg; da nama i svima ljudima prosveti svjetlošću svoga Vaskrsenja um i razum i daruje život vječni", naveo je Amfilohije.

Kako je kazao čudesni je to dar i tajna ugrađena Božijom rukom u pradubine sveukupne tvorevine:

"Kvasac vječnog života, klica vaskrsenja, kojom uzrasta sve stvoreno i sva bića, svako po svojoj mjeri, od prostog postojanja ka sve savršenijem načinu postojanja i živonosnosti, u vremenu i prostoru".

On je rekao da se na darivanju i ljubavnom žrtvovanju Boga zasniva uzajamno darivanje i žrtvovanje svih stvorenja, od najmanjeg do najvećeg jednih drugima, čime se postiže njihovo jedinstvo i punoća postojanja.

"Kao što Bog ne postoji sam za sebe, nego se kao Svetotrojična ljubav daruje svemu i svima, otkrivajući punoću svoje ljubavi u golgotskom žrtvovanju Sina Božjeg za život svijeta, tako se i istinski način čovjekovog postojanja sastoji u žrtvovanju sebe za druge, samožrtvenom ljubavlju", kazao je Amfilohije.

Prema njegovim riječima, svjetlosti Hristove Golgote i vaskrsenja dva su načina ljudskog ličnog i sveopšteg postojanja: žrtvovanje sebe za druge samožrtvenom ljubavlju ili žrtvovanje drugih sebi, svojom samoživošću i egoizmom.

Amfilohije je kazao da je otuda istorija Crkve Hristove, a time i sveukupne tvorevine, sva u znaku Hristove Golgote, raspeća i vaskrsenja.

"U svemu je upisana Hristova Tajna večera sa njegovim prizivom ”da svi jedno budu, kao ti, Oče, što si u meni i ja u tebi… da budu jedno kao što smo mi jedno. Hristovim stradanjem i vaskrsenjem se događa ta obnova, vječna novina svega: ”Evo sve činim novim”, kazao je Amfilohije.

On je rekao da vaskrsenje Hristovo, sapogrebenje sa njim i savaskrsenje čovjeka i svijeta, predstavlja ustvari novo stvaranje, ovog puta ne iz ničega, kao prvo stvaranje, već iz preobražaja već jednom stvorenoga, njegovog očišćenja i oslobođenja od grijeha, satane i smrti.

"U toj svjetlosti ”neba novog i zemlje nove, svetoga grada Jerusalima novoga, koji silazi sa neba od Boga”, čiji ”Hram je Gospod Bog Svedržitelj i Jagnje Božje, njegova svjetlost” (Otkr. 21, 22), odvija se hristolika drama čovjeka i svijeta od iskona pa do Sudnjega dana", kazao je Amfilohije.

Ta drama, kako je rekao, dolazi do usijanja naročito posljednjih vjekova, prvjenstveno kod Hrišćana i hrišćanskih naroda, kojima je mnogo dato, pa se od njih najviše i traži.

Amfilohije je naveo da nažalost, umjesto da oni hode za Hristom i desnim pokajanim razbojnikom, u duhu služenja bližnjima i žrtvovanja za druge i za vječno Carstvo nebesko, oni kao da su krenuli za lijevim razbojnikom, čovjekoubicom i huliteljem na živoga Boga.

"Namjesto da se odazovu na svadbu Jagnjeta Božjeg ”zaklanog za život svijeta”, da se poklone jedinom istinitom Bogu, oni su u opasnosti da postanu sluge boga Mamona, da postanu Judini svatovi, prodajući Hrista Boga, svoju dušu i prvjenaštvo za trideset srebrnika, tj. za zemaljsko carstvo, prolazno i ništavno", naveo je Amfilohije.

On je upitao šta su drugo bili krstaški ratovi i inkvizicije sa svojim nasiljem, ubijanjima i otimanjem od drugih nego prodaja i raspinjanje Hrista, šta Francuska revolucija i njeno obogotvorenje boginje razuma, ako ne pilatovsko ”pranje ruku” u krvi ovog božanskog Pravednika?

"Takozvana evropska prosvećenost, na kojoj se danas zasnivaju i naše škole i obrazovanje, zar ne predstavlja poricanje Hrista kao vječne ”svjetlosti koja svijetli u tami” i koja ”prosvećuje sve i sva”? Nacifašističko obogotvorenje tla i krvi i žrtvovanje miliona ljudi sebi i svojim interesima, u ime nadčovjeka i ”mrtvoga” Boga ne predstavlja li takođe smrtnu presudu Hristu Bogu ljubavi i čovjekoljublja?"m upitao je Amfilohije.

"Marksističko-boljševičko i titotističko bogoborstvo, nije li takođe zasnivalo ljudsku sreću na judinskoj izdaji i prodaji Hrista, na bogoubistvu i bratoubistvu, na ubistvu Boga u čovjeku i time lišavanju čovjeka vječnog smisla i života?"

Amfilohije je kazao da se iz tog starog i novijeg bogoodstupništva i hristoborstva rađa danas novi globalni poredak svjetski temeljen cjelosno ”na pohoti tjelesnoj, pohoti očiju i nadmenosti življenja”, na svijetu i pohoti njegovoj, odnosno na prolaznosti i ništavilu, tj. na bogoubistvu i konačnom čovjekoubistvu.

"Savremeno čovječanstvo, naročito ono koje sebe smatra hrišćanskim kao da konačno podliježe onom prvom demonskom iskušenju Hrista - pretvaranju kamenja u hljebove, kako bi cio svijet pošao za njim…", rekao je Amfilohije