Diskretne emocije na rastanku

Na margini velike pobjede crnogorskih rukometašica

U nedjelju veče, u podgoričkoj „Morači“, slavio je crnogorski ženski rukomet i crnogorski sport. „Budućnost“ je izuzetnom igrom, sa 14 golova razlike, pobijedila „Larvik“ iz Norveške u prvoj od dvije utakmice poslije kojih će se bolja ekipa plasirati u završnicu klupskog pvenstva Evrope na Fajnal foru u Budimpešti. Ta gol razlika bezmalo im je sa sigurnošću obezbijedila završnicu tog takmičenja, ali, sportska logika nalaže oprez. Ono što pretpostavlja jednodušnu ocjenu je da su Podgoričanke igrale odličan rukomet i kao kolektiv i pojedinačno. Veliki razlog za sportsko radovanje.

Nešto je, ipak, bilo nestandardno, mada ne dovoljno vidljivo. Nekoliko strankinja iz tima „Budućnosti”, mada je poznato da su se u Crnoj Gori osjećale kao domaće, odigralo je posljednju utakmicu pred podgoričkom publikom. Neagu, Cvijić i Ahruk... od kojih prve dvije nijesu bile samo rukometne zvijezde „Budućnosti“, nego veoma poznate i na rukometnoj planeti. Neagu i zvanično najbolja rukometašica svijeta. A, uz njih, možda u grupi odlazećih se nađe i Kaća, zaštitni znak „Budućnosti“.

Dakle, bez obzira što će ove rukometašice igrati revanš u Norveškoj, i bezmalo sigurno završnicu Lige u Budimpešti, ovo je bio oprošaj od Podgorice. Emotivnost tog čina kod njih se više se prepoznavala u diskretnim izjavama u periodu prije i neposredno nakon utakmice, nego što se transparetno manifestvovala u ambijentu utakmice. Izvještaji, istina kažu da su pozdravljene aplauzom. Nije sad bitno.

U Klubu i u sportskoj javnosti su bile veoma cijenjene i voljene. Cvijić je inače poznata po žaru u igri i svesrdnom zalaganju za klupski dres. Kao da je ovdje triput rođena. U nedjelju uz 6 postignutih golova, upravo u ovoj oproštajnoj utakmici, igrom je podsjetila na svoje najbolje dane.

Neagu - posebna priča

Poslije “Budućnosti” i završnog takmičenja u Budimpešti, Kristina Neagu se vraća u svoju Rumuniju. (Iz, na neki način - svoje Crne Gore). Igraće ne samo za reprezentaciju, nego i za matični klub „Bukurešt“. Ništa neobično. Ali, umjesno se prisjetiti lijepog korijena veze velike rukometašice sa crnogorskim sportom i Crnom Gorom. I, kako god za “Budućnost” odigrala u preostale nekolike utakmice, a u nedjelju naveče odigrala je upravo maestralno uz 10 postignutih golova, ovoj izuzetnoj sportistkinji i jednako tako - čovjeku, crnogorski sport i svi njegovi poklonici duguju zahvalnost.

Jer, doprinijela je ne samo rezultatima Ženskog rukometnog kluba „Budućnost“, nego je i besprekornim odnosom prema obavezama sporiste, zajedno sa još nekoliko rukometnih zvijezda „Budućnosti“ (Kaćom, Jokom, Majdom, Cvijom...) uticala na vaspitanje, razvoj i formiranje novih rukometnih talenata ovoga Kluba. Za posebno poštovanje je, uz ostalo, kako je u svaku utakmicu, bilo kojeg nivoa i značaja, ulazila kao da je fialne u pitanju. Borila se i za rezultat kolektiva i za obavezu prema stečenom renomeu, vlastitom i renomeu Kluba.

Neagu je prije četiri godine došla u ŽRK „Budućnost“ nakon dvogodišnjih nevolja sa povredama i oporavkom sa tada neizvjesnim ishodom. I kasnije, kada je god produžavala ugovor sa crnogorskim klubom isticala je rizik Kluba u toj odluci, te razumijevanje i strpljenje da sačekaju njen postepeni povratak na teren i sa punim kapacitetom ulazak u takmičarski ritam. Ističe da je u pitanju srdačnost sredine. (Bez samohvale - jedan od rijetkih elemenata iz priče o crnogorskoj tradiciji, faktor crnogorskog gostoprimstva prema strancima čini se da još tinja).

Sve je prepoznala rumunska (i naša) Neagu. Dobro se dobrim razmijenilo.

Šta na kraju, nego hvala. I sretno, Kristina.

Pero Radović, TV autor

P.S. Priča koju su nam nekoć demonstrirale naše rukometne dame ljekovita je upravo u kolopletu drugačijih tonova što u ovom periodu prate crnogorsku rukometnu organizaciju.

( Pero Radović )