Šta sada slijedi u Siriji?
Američki napad na sirijsku bazu je tek početak, smatra stručnjak za Bliski istok Mihael Liders
Rat Rusa i Amerikanaca u Siriji mogao bi da eskalira, upozorava stručnjak za Bliski istok Mihael Liders. On smatra da SAD već pripremaju napad na glavno uporište IS u Raki i nije siguran da će Rusi ostati suzdržani.
DW: Koliko je Vas iznenadila vijest da je SAD napao sirijski vojni aerodrom?
Mihael Liders: Bio sam jako iznenađen, jer nisam smatrao mogućim da će američka vlada stvarno biti spremna da uradi nešto tako nepromišljeno. Jasno je da tu postoji opasan potencijal za eskalaciju. U Siriji se vodi prikriveni rat - na jednoj strani su SAD, EU, Turska i zemlje Persijskog zaliva koje hoće pad Asada. Na drugoj strani su Rusija, Iran i Kina koje to ne žele ni u kojem slučaju. Ako se, dakle, izvede takav napad kakav je sad naredio Tramp, onda naravno postoji opasnost da stvar eskalira i da na sirijskom tlu vrlo brzo jedni nasuprot drugih stoje Amerikanci i Rusi.
Već se čula prva kritika iz Kremlja da je taj napad agresija, iako su Rusi ranije upozoreni pa su mogli da povuku svoje vojnike. Koliko je velika opasnost da sad Rusija interveniše?
Konfrontacija je tu i očigledno ne postoji spremnost da se razumno nagodi oko interesa i da se pregovara na ravnopravnom nivou. Utoliko je naravno velika opasnost da će se sukob nastaviti. S obzirom da prilikom ovoga napada, po onome što znamo, nije povrijeđen ni jedan Rus, u Moskvi će taj napad ostati bez reakcija. Ali, ako bude novih američkih napada, u kojima bi možda mogli nastradati i Rusi ili rusko oružje, onda Moskva to neće tolerirasti i onda bi stvar mogla vrlo brzo da eskalira.
Šta bi u najgorem slučaju moglo da se dogodi?
SAD u Rusiji trenutno vidi svog najvećeg geopolitičkog protivnika. Te dvije države prikriveno ratuju jedna prortiv druge na dva ratna poprišta: u Ukrajini i prije svega u Siriji. Asadov režim je ponovo zauzeo sve veće gradove, posljednji je bio istočni Alep u decembru 2016. Može se reći da su Amerikanci izgubili ovu konfrontaciju s Rusijom u Siriji. I sad su uticajni centri moći u Vašingtonu očigledno spremni da tu situaciju promjene i idu na konfrontaciju u Siriji.
Ne zaboravimo: poslije ustavnog referenduma u Turskoj 16. aprila, SAD namjeravaju da pokrenu kopnenu ofenzivu sa elitnim jedinicama prema Raki, glavnom uporištu IS na istoku Sirije. 400 američkih vojnika već je stacionirano u Siriji. Uspjeće da zauzmu Raku, ali, šta onda? Kako dalje? Ko će tamo vladati? Šta će biti sljedeći zahtjevi? Hoće li možda uspostaviti zonu zabrane letenja? To bi bila taktika malih koraka koju Rusi ne bi prihvatili. Jer, zona zabrane letjenja znači da ruski ili sirijski avioni više ne smijeju da uzleću. To bi u svakom slučaju značilo konfrontaciju. Kako će se to razvijati u ovom trenutku ne znamo, ali u svakom slučaju situacija je alarmantna.
Američka vlada je reagovala na navodni napad bojnim otrovom u Idlibu i taj napad pripisuje Asadovom režimu. Koliko je sigurno da iza napada stoji Asadov režim?
Nemamo nikakvih sigurnih informacija o tome šta se u Idlibu stvarno dogodilo. Zamisliva je svaka interpretacija, nedostaju nam jednostavno pouzdane činjenice. Jasno je, međutim, da je Idlib bio samo povod za ovaj vojni napad, koji geostrateški ima drugu pozadinu. Radi se o tome da SAD nijesu spremne da prihvate rusku i iransku dominaciju u Siriji. Trampova vlada se i dalje ne slaže da se Iran prihvati kao fakor moći u tom regionu. Da je bilo po Trampu već bi bio otkazan nuklearni sporazum s Iranom, koji je sklopljen 2015. u vrijeme Obame. Mislim da ovdje imamo taktiku malih koraka postepene konfrontacije, koja, međutim, neće voditi ničemu osim još većem razaranju Sirije.
Mihael Liders je politikolog, stručnjak za islam i publicista. On je predsjednik Njemačko-arapskog društva i savjetnik njemačkog Ministarstva spoljnih poslova
( Deutche Welle )