Branki Stanić priznanje za glumačku bravuru

Predstava “Sveti i prokleti”, inspirisana legendom o Vladimiru i Kosari, nastala po tekstu i u režiji poznatog dramskog pisca Obrada Nenezića, a u produkciji Kulturnog centra Bar, sa prve regionalne turneje vratila se sa nagradom. Branka Stanić je na festivalu “Gulini dani” u Petrovcu na Mlavi dobila nagradu za glumačku bravuru. Priču o ljubavi dukljanskog kneza i bugarske princeze imali su priliku da odgledaju i Somborci, Novosađani, ali i Šapčani.

“U Novom Sadu većinu publike činili su Crnogorci. Moram reći da je zadovoljstvo bilo otvoriti jedan od najboljih festivala na Balkanu, ‘Pozorišno proljeće’ u Šapcu, gdje će se predstaviti sa svojim predstavama najbolja srpska pozorišta i balkanski autori, među kojima su Andraš Urban, Egon Savin, Kokan Mladenović”, kazao je Nenezić “Vijestima”, nakon povratka iz Srbije.

U predstavi koja je premijerno izvedena ljetos i kojom je Nenezić Starom Baru vratio Šekspira i šekspirijanski duh, pored Branke Stanić igraju i Jovan Dabović, Filip Đuretić, Dragiša Simović, Vukan Pejović, Miro Nikolić i Vladimir Cerović.

Autor priznaje da su turneje sve rjeđe, “jer nije lako prodati predstavu”, ali “Sveti i prokleti” krajem aprila i u maju ponovo kreću u “pohod”. Ovoga puta imaće sedam igranja po sjeveru Crne Gore, a onda se vraćaju u Podgoricu i primorje.

“Na matičnoj Maloj sceni Starog grada u Baru nastupamo prvog avgusta. Na jesen nastavljamo da obilazimo Srbiju. Ovoga puta to su Beograd, Niš, Užice, Kruševac. Nastupićemo i u Bosni i Hercegovini, u Banjaluci i u Sarajevu”, kazao je Nenezić.

Iako su iza njih ostali aplauzi publike, višestruki bisevi, zadovoljstvo laičke i stručne publike, novinski članci i prilozi koji su počinjali gotovo na isti način - “'Sveti i prokleti’ oduševili publiku”, Nenezić priznaje da uvijek sumnja u svoja djela.

“Nijesam od nadobudnih stvaralaca koji za svako svoje djelo smatra da je remek-djelo. Platim nekoliko stotina eura da mi odštampaju monografiju i moji se unuci hvale savremenicima kako im je djed bio genije. Ne, ja sumnjam u svoja djela sve dok publika ne reaguje aplauzima i dok ne ode kućama, a onda obavim razgovor sa glumcima šta je bilo bolje nego prije, ili lošije. Tek onda dolazi faza zadovoljstva koju ubija umor i sumnja u novo djelo. No, sumnja je najbolji prijatelj stvaralaštva, jer dok ona postoji čovjek radi na sebi i svom djelu”, zaključuje Nenezić koji između “Svetih i prokletih” i “Gorske drame” uspijeva i da u zemlji i inostranstvu promoviše novi roman “Šetači po mjesecu”.

Nova predstava o nesrećnoj ljubavi Jelene Savojske

Novo djelo na kome Obrad Nenezić radi, i to opet u stihu, je predstava "Gorska drama", u produkciji Centra za kulturu Tivat i festivala “Purgatorije”. Još jedna nesrećna ljubav je u pitanju - ovoga puta riječ je o Jeleni Savojskoj.

Ekipa saradnika sa kojom trenutno radi na scenografiji, kostimu i na “razbijanju stiha”, odnosno pripremi za scenski govor, je ista kao i u prethodnoj predstavi - nikšićki slikar Darko Musić, kostimografkinja i istoričarka umjetnost dr Anastazija Miranović i prof. dr Dijana Marojević, sa beogradskog Fakulteta dramskih umetnosti, koja je doktorirala stih u drami.

"Nije nepoznato da sam zasićen neformalnog teatra i da sam se posvetio čistoj poetici dramskog teatra, te obradom legendi, mitova i naše epike, ali i tuđe, jer sam dobio ponude da radim van zemlje. I tako će biti sve dok me opet nešto dobro ne zavede i načinim bolji zaokret. Kao i moji učitelji i ja se držim svetog trojstva: tekst, glumac i publika. I tako će biti do kraja mog rada. Što ne znači da ne volim nešto drugačije, ali samo kada je kvalitetno. Sve ostalo mi je neinteresantno", kaže autor.

( Svetlana Mandić )