Takozvana "javna pitanja"

Prošlog septembra sam otputovao, bolje reći; zdimio u Herceg Novi da provjerim u kojoj se mjeri ’životno reformisao’ - nabolje il nagore, ili pak je ostao standardno isti. Uvijek se vraćam Herceg Novom - Njemu pod zidine stare. Novom - u starom ruhu najljepšem gradu mom. Zelenom gradu vječnih srebrnih skalinada, uvijek i nanovo se sa neopisivom čežnjom vraćam.

Bila je to divna prijatna prijateljska posjeta. Prošetao sam se, skalinama jezgra starog grada i šetalištem pored Škvera, pod hercegnovskim suncem. Tada sam počeo da razvijam novo kosmološko razumijevanje Sunca. Da je na neki način naš Stvoritelj. Da je u našem duhu postojala veza sa njim. Da se u nama budilo svjetlo i izlazilo u susret Sunčevom. Da Sunčeva svjetlost nije samo spoljašnja slava otkrivena našim tamnim čulima i da ono što je svjetlo za oko, misao je bila za um. Bio sam tu. Srećan, blagosloven dan. Nebo je odavalo svoju izvanrednu temperamentnu pulsirajuću plavu vrelinu, dok su pomorandže visile oko mene.

Sklopio sam oči i (pro)mislio; kako su ideje posljednjih nekoliko vjekova potrošene. Ali, zaista, potrošene su. Društvene ideje, političke, filozofske teorije književne ideje, seksualne i, pretpostavljam, čak i naučne. Kako se svjetske mase približavaju tački svijesti, ove potrošene ideje se uzimaju kao nove. Ljudski saloni su tapetirani ovakvim pretpostavkama. Najveće svari, stvari koje su najpotrebnije za život, vratile su se i povukle. Ljudi zaista umiru od ovoga, gube lični život, a unutrašnje biće miliona, mnogo, mnogo miliona, nedostaje. Može se razumjeti da u mnogim djelovima svijeta ne postoji nada zbog gladi ili policijske diktature, ali ovdje u slobodnom svijetu, kakav je naš izgovor? Pod pritiskom javne krize predaje se lična sfera. Priznajem da je ta privatna sfera postala toliko odvratna da jedva čekamo da pobjegnemo od nje. Ali prihvatamo njoj dodijeljenu sramotu i ljudi ispunjavaju svoje živote takozvanim ’javnim pitanjima’ . Šta čujemo kada se o tim javnim pitanjima govori? Propale ideje više vjekova. Bilo kako bilo, kraj pojedinca, koga svi odbacuju i preziru, stvoriće našu propast. Mislim, ako postoje samo glupavi umovi i tijela bez umova neće ostati ništa ozbiljno što bi se moglo uništiti. Već decenijama gotovo da nema ljudskih bića na najvišim položajima u vlasti, bilo gdje na svijetu. Čovječanstvo mora povratiti svoju moć mašte, povratiti življenje kroz stvarno postojanje, ne smije više prihvatati ove uvrede duše, i to mora učiniti brzo. Ili će biti posljedica!

Trebalo bi učiniti sve što je moguće da bi se povratilo povjerenje i autoritet mudrosti, ozbiljnosti misli, integritet kulture, dostojanstvo stila.

P. S. Monopolistički kapitalizam se prema kreativnim ljudima ponio kao prema pacovima.

( Mirko Asanović )