Osvetnici pobjedničkog duha

Sjećate li se blokade nikšićke magistrale prije petnaestak dana? Kad je novinar pitao vozače smeta li im što čekaju na semaforima... I kad je ona gospođa, sjedeći za volanom a s visine gledajući majke koje demonstriraju, tipično depeesovski podviknula:

- To su dokone žene. Nikad ništa nijesu radile. Navikle su da tračare i kafenišu, to je jedino što znaju!

E, tada sam definitivno shvatila da majkama nikad neće biti vraćen njihov ukradeni novac. Ali, i nešto mnogo gore... Da je ovaj narod za 27 godina toliko moralno posrnuo da mu nema spasa... Ne bar za života moje generacije.

Viđelo se po izrazu lica da je gospođa sa magistrale vrlo nezadovoljna. Bijesna skoro... Ne toliko zbog majki, koje su joj samo 15 minuta blokirale put. Više zato što je valjda i njoj već 27 godina blokiran život. Samo, nije imala dovoljno moralne snage da bijes usmjeri tamo đe treba. Opasno je svoju frustraciju tresnuti režimu u lice... Mnogo je bezbjednije pljunuti žrtve... One koje protestuju na ulici, ali i sve ostale...

***

Premijer D.M. danima ne skida slavodobitni osmijeh sa lica. Pobijedio je... Osvetio se... Kao da je vojevao protiv Omer-paše Latasa, a ne protiv žena... Čijim je porodicama njegova Vlada, sa polovičnom Skupštinom, otela od usta bar desetak ručkova mjesečno... I ostavila ih bez šanse da plate makar dio računa za struju. Odavno ne vjerujem da i u Crnoj Gori važi ona narodna kako ničija nije do zore gorjela. Ipak, jedan komentar ispod mog ranijeg teksta na portalu ostavio je tračak nade...

***

„Sve je prevara... Ustav nema majku, on ima ustavotvorce... Prevarante... Majke su rekle svoje! Sad su na potezu punoljetna djeca da, radi svojih majki i svoje budućnosti, pošalju prevarante u prošlost...“

Nikad ne citiram komentare u kojima čitaoci hvale moje tekstove. Nepristojno je i, ako ćemo pošteno, više volim da se perčinam sa onima koji ih ne razumiju. Ovaj me je baš pogodio. Ne zato što je autorka već 50 godina dio mog života, već zbog toga što svi razumni razlozi upućuju kako je baš ona trebalo da se pobuni protiv nadoknada za majke sa troje i više đece... Ali, moja drugarica drži do morala... I principa... I, ponajviše, do ljudske solidarnosti...

Ona ima jedno dijete. Sanjala ga je dugo i uporno, po mnogim klinikama na Balkanu. I šire... Jedna vantjelesna, treća, peta... Državu to uopšte nije zanimalo... I tada je od majki spašavan budžet... Ali, moja Baka nije odustajala od sna... Embolija pluća, tromboza, srčani udari, terapija se godinama ipak ne prekida... Patetično, reći će ona gospođa sa nikšićke magistrale. Jeste, pritvrdiće nasmijani premijer D.M. E, pa, nije. To je samo jedan stvarni, herojski život... Majka Hrabrost!

On je sad veliki dječak, ide u drugi osnovne. I u muzičku. I na engleski. Nema, ni po majčinoj ni po očevoj liniji, nikoga u depeesu. Zato je pjesmu o majci, koja je dio komentara na portalu, dobro razumio mnogo prije škole. Isto kao što je tužne slike ispred Skupštine shvatio bolje od punoljetne Crne Gore... Mama, hoće li oni stvarno od ovih majki da uzimaju pare? Hoće, naravno! I od đece, čim prifali vlastima...

***

Ono što je na ekranu vidio đak drugog osnovne, neće ni da pogleda visokoobrazovana Vlada. Ni Ustavni sud. Ni Skupština, pred kojom se dvadeset dana odvijala drama. Što god da se o njima napiše, malo je... I uzaludno, jer oni dobro znaju što rade...

Znaju i da su majke pred Skupštinom bile u pravu. Ali, Vladina se ne poriče. Zato što je na njenom čelu crna ku tija ovoga režima. Puna dosijea o članovima kabineta, o njihovim porodi cama... O svima, u stvari...

Ustavobranitelji znaju još bolje. Samo što su i njihova imena izašla iz neke crne kutije... Liše Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića, kojima su majke javno zahvalile. Ja neću, sve dok su u takvom Ustavnom sudu...

Vladajući poslanici su, isprepadani od terorista u suknjama, ulazili na sporedna vrata. A opozicioni, kad već nijesu shvatili kako treba da se pridruže majkama, bolje da nijesu ni dolazili...

***

P.S. Ovu našu opoziciju treba patentirati! Bojkotuje parlament, zato što je stvoren državnim udarom. Bojkotuje izbore u Nikšiću, zato što je vlast htjela da, tokom kampanje, uhapsi lidere osumnjičene za državni udar. E, izbore u Herceg Novom ne bojkotuje. Iako državni udar još traje, a ni hapšenje još nije isključeno... Što se u međuvremenu promijenilo? Ništa! Samo veći dio opozicije misli da se sva crnogorska drama rješava tako što će udomiti još kojega aktivistu...

( Ratka Jovanović-Vukotić )