Tovariš Rajo

Crnogorska policija uhapsila je nekoliko desetina osoba, među kojima i lidera opozicije Andriju Mandića, koji su u Podgorici učestvovali na skupu protiv korupcije.

Mandićeva fondacija je organizovala proteste, koji su privukli veliki broj demonstranata, nakon što je nedavno objavila izvještaj u kojem tvrdi da premijer Duško Marković gomila milijardama vrijedne vile, jahte i vinograde preko dobrotvornih organizacija koje kontrolišu njegovi saradnici. To je kancelarija premijera odbacila kao propagandu. Mandić je protivnik dugogodišnjeg crnogorskog premijera Mila Đukanovića, koji i sada vuče sve konce u državi, ali neki stručnjaci smatraju da je on dovoljno slab da mu crnogorski režim dozvoljava da bude opozicionar.

Skoro identična informacija bila je prije nekoliko dana udarna vijest većine medija u svijetu, s tim što se sve događalo u Moskvi i što su glavni akteri bili opozicionar Aleksej Navaljni, Putin i njegov potčinjeni, Medvedev.

Razlika je i u tome što Mandić sada vrlo malo zbori o konkretnim primjerima korupcije, organizovanog kriminala, o nepravdi iza svakog ćoška, ekonomskom beznađu...

Umjesto toga, on priziva na bliskost sa Kremljom koji naređuje policiji da privodi opozicione predstavnike, dok ovdje zamjera Katniću što želi da ga uhapsi po, kako tvrdi, nalogu Mila Đukanovića.

Pri tome, ruski državni aparat nije jasno dokazao, niti do sada sankcionisao Navaljnog u svom stilu, kao što je bilo u u slučaju npr. Mihaila Hodorkovskog, niti me Katnić do sada ubijedio da je Mandić spremao teroristički napad.

Andrija Mandić - tovariš Rajo, pokazao je da nakon Đukanovića posjeduje najviše dara da ubijedi birače da više vjeruju onome što im kaže nego onome što su vidjeli ili doživjeli, pri čemu je onome na vlasti to mnogo lakše uraditi zbog instrumenata kojima raspolaže.

Tako se skoro pa zaboravilo da su Đukanović i krug mu najbližih saradnika najzaslužniji za dolazak u Crnu Goru ruskih oligarha, iako DPS i Vlada sada vode osmu ofanzivu protiv Rusije. Na taj način, ne samo da getoiziraju ili primoravaju da bježe iz Crne Gore nekoliko hiljada Rusa koji su samo u štampi vidjeli Deripasku ili Šojgua, već istovremeno tjeraju potencijalne ruske turiste i investiture, da ne ostave nekad obožavane rublje.

Vratimo se Mandiću - čovjeku koji je od 2003. na čelu jedne iste opozicione stranke pod tri različita imena. Lidersku poziciju je zauzeo tako što je smijenio prof. dr Božidara Bojovića, pri čemu je jedna od optužbi bila da je SNS pod svojevrsnim diplomatskim embargom jer je Bojović navodno previše blizak sa bivšim rukovodstvom bosanskih Srba. Sada tovariš Rajo rado ide kod Dodika.

Mandić je 2005. prijetio da će bojkotovatri referendum o nezavisnosti da bi na kraju sjeo za sto sa Miroslavom Lajčakom i optužio Predraga Bulatovića za izdaju, što je dovelo do marginalizacije SNP-a. Tovariš Rajo sada je u savezu sa Bulatovićem.

Zatim je gladovao zbog oduke Vlade da prizna nezavisnost Kosova, nakon neuspjelog protesta kojeg je poveo sa Amfilohijem. Nebojši Medojeviću velike su bile oči u strahu da će izgubiti birače, koji ionako ne bi glasali za njega, nakon što je sa DPS-SDP-om izglasao crnogorski ustav sa odredbom o crnogorskom jeziku, pa se pridružio Mandiću na protestu. Tovariš Rajo i Medo sada druguju, s tim što se prvom isplatilo gladovanje, a drugi u biračkom tijelu od tada posti.

Ne smeta glavnom junaku ove priče da često ide na kanabe kod Aleksandra Vučića, iako i ovaj ima nestašnog brata. Ne Aca, nego Andreja. I ima svoj Pink, koji je ovdje Đukanovićev. Začudo ne smeta ni DPS-u kad Mandić ide na Andrićev vijenac ili u Nemanjinu, valjda zato što i Đukanović voli da posjedi na tom kanabeu otkad su naprednjaci na vlasti u Srbiji.

Mandić je 2013. odbio poziv koji mu je Đukanović uputio iz Nikolićevog kabineta da uđe u Vladu. Takvi pozivi se ne upućuju javno bez prethodno do detalja utanačenog dogovora, iako ne treba sporiti da je Nikolić gurao Mandiću ašov u ruke kako bi pokopao Novu koja bi ostala bez kukalog birača da je koalirao sa Đukanovićem.

Šef ruske diplomatije, jedan od najcjenjenijih diplomata današnjice, Sergej Lavrov krajem prošle sedmice je rekao da je Crna Gora “riješila da uđe u NATO” i da će ta “odluka biti na savjesti crnogorskih lidera i rukovodilaca NATO-a”, ali je istovremeno izrazio nadu da "Zapad razumije opasnost situacije" u Makedoniji.

Rusi podržavaju Nikolu Gruevskog i predsjednika Đorđa Ivanova u namjeri da ne da mandate za sastav Vlade Zoranu Zaevu koji sa albanskim partijama ima većinu. To je ravno situaciji da podrže Vujanovića u odluci da opoziciji ne da mandat, ako bi sa manjinama imala barem 41 mandat. Tovariš Rajo voli demokratska pravila, ali draža mu je Rusija.

Tog istog dana kada se oglasio Lavrov, slučajno ili ne, tek lider republikanske većine Mič Mekonel zakazao je u Senatu SAD raspravu o ratifikaciji crnogorskog sporazuma o pristupanju NATO-u.

Već sljedećeg dana Mandić i Milan Knežević sastali su se u Beogradu sa potpredsjednikom Dume Petrom Tolstojem. Valjda da vidaju rane.

Sada je pitanje da li će Front nakon ulaska u NATO nastaviti da promoviše proruske interese, bilo da ima stvarnu podršku Moskve ili će samo da glumi mezimče Kremlja. Modeli su različiti. Ruskog uticaja, u manjoj ili većoj mjeri, ima od Bugarske do baltičkih država.

To bi dugoročno bilo pogubno po demokratske procese u Crnoj Gori. To je dar DPS-u. To je vojevanje izgubljenih ratova. Ali lideri DF, po potrebi, vode izgubljene ratove, kao u slučajevima osporavanja nezavisnosti Crne Gore ili nezavisnosti Kosova kao teme od koje, kao đavo od krsta, bježe i političari u Srbiji.

Na liderima takozvane građanske opozicije je da privole DF da se počne baviti suštinskim problemima Crne Gore ili da se jasno i blagovremeno distanciraju od moguće politike nepriznavanja realnosti koja Frontu crta sudbinu SNP-a nakon referenduma 2006.

Ambivalentan odnos “građanske opozicije” prema DF-u, iščekivanja poteza Katnića, njihove politike hoće-neće na Mandićeve proteste, u suštini su vlažni snovi DPS-a. Ako im se ti snovi ostvare, Krivokapić, Abazović, Bečić i Lekić mogli bi postati nove mede tovariša Raja.

( Vladan Žugić )