Dobio posao nakon skoro tri decenije

Kad je već izgubio svaku nadu da će doći do radnog mjesta, pedesetogodišnji Kolašinac Boško Rakočević je ipak naišao na razumijevanje jednog od sugrađana, kojem nije smetalo da zaposli lice sa invaliditetom.

Iza Rakočevića su, kako tvrdi, skoro tri i po decenije traženja stalnog posla. Ubijeđen je da je sada među rijetkim koji su, i pored invaliditeta, uspjeli da nađu zaposlenje u rodnom gradu. Rakočević je, kaže, svjestan da je zakonski okvir koji reguliše odnos poslodavaca prema svima sa zdravstvenim problemima njegove vrste, solidan. Imao je priliku da se uvjeri i koliko ga oni koji zapošljavaju izbjegavaju, pa čak nekad i na svoju štetu.

“Meni je bilo neshvatljivo, a da ne govorimo koliko je neljudski i bez savjesti, da su neki kod kojih sam tražio posao pristali da radije plaćaju državi “kaznene poene”u vidu posebnih doprinosa, nego da mene gledaju na radnom mjestu. Nikad nijesam tražio nešto što ne bih mogao da radim, već samo ono što bih solidno obavljao i bio adekvatno plaćen. U tom nastojanju prošle su 32 godine, mijenjale se vlasti u Kolašinu, gasila i osnivala nova preduzeća, a za mene, osim sporadično, posla nije bilo. Uvijek sam odbijan uz isprazne birokratske odgovore”, kaže on.

Sada radi u preduzeću “Grinič trejd” čiji je vlasnik Zoran Rajković i zadovoljan je i poslom i platom, ali najviše, naglašava, odnosom poslodavca. Iako prema zakonu ima pravo na asistenta za onaj dio zaduženja koje ne može sam da obavi, nije koristio tu mogućnost.

“Vlasnik preduzeća u kojem radim mi često i rado pomaže. Nadam se da je i on zadovoljan i da se nije pokajao što me je zaposlio. U svakom slučaju, pokazao je svojim primjerom da je daleko iznad preovlađujućeg nivou svijesti u Kolašinu”, govori o svom iskustvu u “Grinič trejdu” Rakočević.

Prema Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom, poslodavac koji ima od 20 do 50 zaposlenih dužan je da zaposli najmanje jedno lice sa invaliditetom. U preduzećima sa više od 50 zaposlenih trebalo bi da bude najmanje pe odsto lica sa invaliditetom, u odnosu na ukupan broj zaposlenih. Poslodavci koji su to izbjegli da učine, dužni su da uplate poseban doprinos za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom.

“Kako sam ja izračunao, umjesto da veći dio zarade dobiju od države, oni koji su odbili da zaposle mene ili nekog drugog sa sličnim zdravstvenim problemima, plaćaju za to dopriose Fondu za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom. Zakon se primjenjuje već devet godina i zanimljivo bi bilo i na nivou države povjeriti koliko se njegove odredbe stvarno i poštuju. Bilo bi zanimljivo vidjeti koliko je posodavaca pristalo da zaposli lica sa ograničenim radnim sposobnostima. Tek tada bi jasno bilo gdje smo i kakva nam je svijest”, sugeriše Rakočević.

Zakon daje brojne subvencije

Zakonom obezbijeđene subvencije poslodavcima koji zapošljavaju lica sa invaliditeom su brojne. Među njima su, mogućnost korištenja kredita pod povoljnim uslovima za kupovinu mašina, opreme i alata potrebnog za zapošljavanje tih osoba, učešće u finansiranju ličnih troškova njihovih asistenta i najavažnije i subvencije zarade.

Učešće države u plati zapošljenih iz te kategorije je i do 80 odsto.

“Mislim da je neophodna i edukacija poslodavaca, to jest da ih neko detaljno upozna sa svim olakšicama koje im država garantuje.

Naučiti ljude da su i njihovi sugrađani sa ograničenim radnim sposobnostima vrijedni zapošljavanja i da mogu biti dobri u poslovima, koji su prilagođeni njihovom zdravstvenom problemu”, tvrdi Boško Rakočević.

“ Natura ” prvo obučava, pa pokušava da nađe posao

Projekat koji uz podršku Zavoda za zapošljavanje sprovodi lokalna NVO “ Natura ”, uskoro bi Kolašincima sa invalidetom mogo dati šansu da ravnopravno konkurišu za posao. I u toj organizaciji su svjesni da lica sa ograničenim radnim sposobnostima teško dolaze do posla.

“Projektom će biti obuhvaćeno najmanje šest naših sugrađanki i sugrađana. Sa njima smo obavili pripremni razgovor, a u narednom periodu treba da se dogvorimo oko toga šta su njihova interesovanja, odnosno, poslovi kojima bi se bavili i koje mogu da obavljaju. Slijedi, zatim, obuka, pa i zapošljavanje. Projektom su predviđene i plate i doprinosi za određeni period”, objašnjava Mikan Medenica, izvršni direktor NVO “ Natura ”.

( Dragana Šćepanović )