Ne primaju platu pa im se ne žuri
“Invaliditet se ne određuje samo u okviru medicinskog modela (oštećenja i bolesti), već u interakciji sa različitim barijerama, koje mogu da spriječe lice sa invaliditetom da efikasno i ravnopravno učestvuje u društvu sa licima bez invaliditeta”, kazali su iz ZZZ
Osobe sa invaliditetom čekaju mjesecima na rješenja o stepenu invalititeta zbog ograničenja u plaćanju rada članova komisija, kazali su “Vijestima” iz Komisije za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom Zavoda za zapošljavanje.
Više osoba sa invaliditetom obratilo se redakciji navodeći da im je u ZZZ u Podgorici rečeno da će na rješenja o stepenu invalititeta morati da čekaju i po pola godine, jer su članovi komisije “u štrajku”.
Vlada je početkom prošle godine usvojila Zakon o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, kojim su ukinute naknade za upravne odbore, savjete, radna tijela i komisije.
Iz Komisije za profesionalnu rehabilitaciju kazali su “Vijestima” da će problem biti “uskoro prevaziđen”, usvajanjem izmjena i dopuna tog Zakona. Izmjene predviđaju da se “naknade za komisije i savjete ustanovljene posebnim zakonom, kao i komisije obrazovane za realizaciju projekata od državnog interesa, mogu isplatiti, uz saglasnost Vlade…”.
O stepenu invaliditeta odlučuju prvostepene komisije za profesionalnu rehabilitaciju, koje postoje u Podgorici, Nikšiću, Pljevljima, Beranama, Bijelom Polju, Herceg Novom i Baru.
Komisiju čine doktor specijalista medicine rada (predsjednik), savjetnik za profesionalnu rehabilitaciju ZZZ i diplomirani pravnik zaposlen u ZZZ, a ako je to neophodno, moguće je i angažovanje četvrtog člana - ljekara određene specijalnosti ili drugog stručnog lica odgovarajućeg profila, zavisno od zdravstvenih i drugih smetnji lica, kojem se utvrđuje procenat invaliditeta, priznaje pravo na uključivanje u mjere i aktivnosti profesionalne rehabilitacije ili daje mišljenje o preostaloj radnoj sposobnost i mogućnosti njegovog zaposlenja.
Stepen invaliditeta se utvrđuje sagledavanem medicinskih, ali i socijalnih i drugih kriterijuma, kojima se utvrđuju sposobnosti lica sa invaliditetom neophodnih za uključivanje na tržište rada, odnosno mogućnost njegovog zapošljavanja.
“Invaliditet se ne određuje samo u okviru medicinskog modela (oštećenja i bolesti), već u interakciji sa različitim barijerama, koje mogu da spriječe lice sa invaliditetom da efikasno i ravnopravno učestvuje u društvu sa licima bez invaliditeta”, kazali su iz ZZZ.
Invaliditet se, zavisno od procenta, dijeli na laki (20 do 49 odsto), umjereni (od 50 do 79 odsto) i teški invaliditet (od 80 do 100).
Rješenje o procentu invaliditeta je neophodno radi definisanja visine subvencije kod budućeg poslodavca za lice sa invaliditetom koje još nema posao, ali i za zaposlena lica sa invaliditetom koja imaju zdravstvena i druga ograničenja, a prije zapošljavanja ili u toku zaposlenja im nije utvrđen status lica sa invaliditetom.
Zahtjevi za utvrđivanje procenta invaliditeta se podnose područnoj jedinici ZZZ prema mjestu prebivališta lica ili mjestu rada, ako je to povoljnije za zaposleno lice sa invaliditetom.
U Beranama preko 2.700 zahtjeva
Prema navodima ZZZ, lani je po područnim jedinicama predato 4.750 zahtjeva za utvrđivanje procenta invaliditeta. Riješeno je 3.529 zahtjeva, dok 1.150 predmeta čeka na rješavanje.
Najviše zahtjeva, 2.703, podneseno je u Beranama , što je, kako navode iz ZZZ, značajno uticalo na rast nezaposlenosti u toj sredini.
Beranska komisija riješila je 2.526 zahtjeva, bjelopoljskoj je stiglo 488 zahtjeva, podgoričkoj 471, pljevaljskoj 413, barskoj 374.
( Damira Kalač )