Maraton na Cvijeti

Cvijeti su crkveni praznik koji vremenski prethodi Vaskrsu, i po svojoj tematici predstavlja uvod i najavu, za najveću hrišćansku svetkovinu Hristovog vaskrsenja iz mrtvih. Na Cvijeti praznujemo Gospodnji ulazak u Jerusalim - događaj koji potvrđuje brojna starozavjetna proroštva o Mesiji, a koji je značajan još i po tome što njim počinju zbivanja vezana za Hristovo stradanje. Izdaja, suđenje i raspeće Boga, pred ljudima. To su ključne teme crkvene teologije i jevanđelske objave, pa ovaj ulazak u Jerusalim, ovo kretanje prema Svetom Gradu, pokreće naše duhovne sile, - emocije, misli, htjenja - da i mi učestvujemo u njima. Da doživimo ljubav i strepnju učenika na posljednjoj večeri sa Učiteljem; da osjetimo gorčinu i strah izdaje; nevjericu pred smrću Onoga koji je Besmrtan; bol i tugu nad Njegovim grobom.... i da se, svaki put, i pojednično i kao zajednica ljudi, prepoznamo i opredjelimo, gdje pripadamo. Jesmo li sa Hristom, ili protiv Njega, ili smo na udaljenosti, bezbjednoj, ravnodušnoj, prema svemu?

Ove godine, taj pokret, ta kretnja prema Jerusalimu - u koji Isus ulazi praćen svačanim mahanjem palmi, vrba ili cvijeća (po kojima praznik i nosi ime: Cvijeti, Vrbica, Nedjelja palmi) - kod nas u Crnoj Gori dobija i jednu kreativnu dimenziju, koja okuplja mlade ljude izvan bogoslužbene forme, a opet u kontekstu Svetinje, i na putu prema njoj. Pravoslavna Crkva u Crnoj Gori (Mitropolija Crnogorsko-primorska i Eparhija Budimljansko-nikšićka) zajedno sa Atletskim klubom „Nikšić“ i nikšićkom gradskom upravom, organizuje polumaraton, u nedjelju 09.aprila, na Cvijeti, na stazi od Nikšića do Manastira Ostorga.

Prva maratonska trka u antičkom svijetu istrčana je da bi bila objavljena velika pobjeda koja se zbila - a ova naša nikšićko-ostroška trči se, da bi ta pobjeda (koja će se tek zbiti) bila najavljena. Pobjeda života nad smrću.

Osim što ćemo ovim takmičenjem dobiti jedan lijepi, zdravi i relaksirajući društveni događaj, koji će sabrati dosta tzv. pozitivne energije, puno mladosti, i ljude koji će, tim povodom, posjetiti nikšićku opštinu; pored toga što će Crna Gora toga dana biti promoter drevne maksime da su duševno i tjelesno zdravlje snažno povezani i međusobno uslovljeni, - stavljanje ove trke u dane pomenutog crkvenog praznika, a njene staze u sjen Ostroške svetinje, podsjeća nas da pripadamo biblijskoj civilizaciji, i da najbolje funkcionišemo onda, kada naš ritam (pojedinačni i društveni), uskladimo sa ritmom i rasporedom dešavanja koja su odavno upisana u naš genetski kod i društvenu svijest.

Nije li naša prva štampana knjiga - Oktoih (crkveni osmoglasnik)? Nije li jedan od najljepših i najstarijih kulturnih spomenika Crne Gore - Miroslavljevo jevanđelje? Nije li Njegoš „Luču“ napisao u ove dane - Časnog vaskršnjeg posta? Je li prva zgrada novovjekovne crnogorske „vlade“ bio Cetinjski manastir, a prvi prostor za „skupštinska zasjedanja“ - gumno ispred istog manastira? Je li se Grahovačka bitka zbila na Spasovdan? Da li je Zakonik knjaza Danila 1855. proglašen na Đurđevdan, a Ustav kralja Nikole 1905. na Svetog Nikolu? Zar nije Crna Gora, od knjaževine postala kraljevina na Velju Gospođu 1910? Reklo bi se - dok smo svoj ritam upravljali prema višnjim događajima, onda je i u našim događajima bivalo nešto više i višnje.

Naravno, danas živimo u sekularnoj i građanskoj državi, i ne bi bilo ispravno tražiti isti odnos prema crkvenim datumima, koji su imali oni koji su stvorili novovjekovnu Crnu Goru. Mada, čini mi se, da je u konfesinalno opredijeljenoj petrovićkoj Crnoj Gori bilo više građanskog i sekularnog, nego u ovoj danas! Ali zato danas postoji onaj ne-vladin sektor (ne mislim samo na one zvanične NVO), koji ima kapacitet da spoji jedan atletski kub sa jednom vjerskom manifestacijom, u dan kada npr. ove godine, pravoslavci i rimokatolici zajedno slave Cvijeti, i da svi zajedno... potrčimo ka nečem višem i boljem što je iznad nas, što je ispred nas.

Autor je rektor Cetinjske bogoslovije

( Gojko Perović )