Ispunila san iz studentskih dana: Imam kutak koji sam sredila po svom meraku
Kada sam u stanu, a to nije prečesto, najčešće skuvam kafu, sjednem na ovu lijepu terasu, odmorim, razmišljam ili prosto komuniciram sa meni dragim ljudima
Još od studentskih dana, Snežana Burzan je sanjala da ima kutak koji će srediti po svom meraku. Prije pet godina direktorica KIC-a Budo Tomović je uspjela da ostvari svoj san kupovinom stana u jednom od najpopularnijih djelova glavnog grada - City kvartu. No, iako bi upravo mnogi najprije birali ovu lokaciju, kod kupovine nekretnine to joj nije bilo najbitnije.
"Stan u ovom kvartu kupila sam spletom okolnosti. Nikad nisam bila osoba od fenseraja, popularnih mjesta i kafića, više volim drugačiju vrstu kvaliteta. Moj brat od ujaka radi u firmi Čelebić, a znao je za moje dugogodišnje interesovanje i želju da riješim stambeno pitanje, pa mi je ponudio baš ovaj stan, prije pet i po godina. Životne okolnosti su mi se poklopile da sam imala neki novac od nasljedstva koji sam iskoristila za učešće, podigla sam kredit, dok mi je brat pomogao oko papira. I eto, uselih se ja prije pet i po godina ovdje u popularni, ali i lijepi City kvart“, prisjeća se Burzan i ne krije da se na nekadašnjem Bulevaru Lenjina, danas Bulevaru Svetog Petra Cetinskog gdje je provela veći dio svog života, i dalje osjeća kao u svom kvartu.
"To je i dalje moj omiljeni dio grada i moj omiljeni bulevar na čitavoj planeti“, ne krije ona.
"Meni sestrić Novak kaže „ti živiš u popularnom kvartu, nemoj da se seliš“. To obično bude njegov komentar kad pomenem mogućnost da se možda vratim u moju staru ulicu. Mada, i ovdje mi je lijepo, jer je sam upravo ovim stanom ostvarila svoj životni san. Dugo sam sanjala svoje kvadrate“, priznaje Burzan.
Studentska ulica podsjeća na studentske dane
Ipak, Studentska ulica u kojoj je sada, za nju ima neku drugu simboliku, jer kako kaže, podsjeća je na lijepe i bezbrižne dane.
"Studentski život je obilježio moje sazrijevanje i život, i jeste me uslovno formirao kao osobu, kao i bogato djetinjstvo i kasnije poslovni angažmani. Volim svoje studentske dane koje sam provela u Beogradu, na fakultetu Političkih nauka, smjer novinarstvo, i rado se sjetim perioda kada sam živjela u Studenjaku“, sa sjetom se prisjeća ona.
"Imala sam lijepe studentske dane, uz puno učenja ali i druženja, pjevanja u horu “Španac”. Svi mi u Studenjaku, krajem 80-tih smo bili upućeni jedni na druge, tada nije bilo važno ko si, šta si, koje si vjere, niti smo se bavili time uopšte. Svi smo se voljeli na nama dat način iz porodice i okruženja iz kojega smo dolazili. Tada je u Beogradu bila Jugoslavija u malom, okupljali smo se i sjedjeli na klupicama, gdje smo slavili položene ispite, ljubavne pobjede ili poraze, plakali, gledali filmove, predstave... Svuda me je bilo, a dio moje duše je tamo i ostao“, ističe ona.
Zato joj je još draže što se upravo pogled sa njenog balkona priža na podgorički studentski grad.
"Tu su neki novi studenti, novi ljudi, menza, diskoteka se čuje naročito uveče kad se vrate sa raznih dešavanja. Volim taj žamor“, priznaje Burzan.
Kada je kupila stan planirano je da ima pogled ne samo na Studentski grad, već i na park. Međutim, umjesto toga, danas Snežana sa balkona ima, između ostalog, pogled na veliki praking koji se nalaz između profesorskih zgrada.
"Ne znam da li je tačna informacija da u Podgorici ima više kola nego ljudi, ako nas ima 200 hiljada, zamislite koliko je onda automobila. Ne vozim, i toliki automobili mi smetaju, ali znam da nekima koriste“, komentariše ona dok postavlja kafu na terasi.
Stvari su za korišćenje
Svoj stan, kaže, obožava, pa ga je sredila onako kako je željela, a sve uklopiti u 44 kvadrata mnogo je lakše, navodi, kad imate pomoć i ideje porodice, rodbine, prijatelja, kumova...
"Uz njihovu pomoć uspjeli smo da osmislimo kako da na najbolji mogući način iskoristimo kompletan prostor - dnevnu sobu koja je povezana sa kuhinjom i trpezarijom, ali i sobu koja je sva u ormarima, koji su opet, kao i kod svih žena, popunjeni do posljednjeg mjesta“, priznaje ona i ne krije da pomoć nije došla samo u savjetima, već i materijalnom smislu.
"Trebalo je nabaviti sve iz Ikee koju volim. Ne volim kitnjaste i luksuzne stvari, volim da je sve praktično, jer stvari su za korišćenje i to mi je životna filozofija“, priznaje Burzan.
Najviše vremena provodim na terasi
Među prvim stvarima koju je kupila za stan bila je baštenska garnitura koja, zajedno sa cvijećem, krasi veliku terasu. Kako u Podgorici ima dosta sunčanih dana, voli da je iskoristi, ukoliko nije prehladno, da sjedi sa gostima gdje joj se kako kaže, pruža pogleda „na život“.
"Kada sam u stanu, a to nije prečesto, najčešće skuvam kafu, sjednem na ovu lijepu terasu, odmorim, razmišljam ili prosto komuniciram sa meni dragim ljudima sa kojima nemam vremena da se tokom radnog dugog dana čujem ili sretnem. Ako su kod mene, najčešće sjedimo na terasi, jer svako ima neke svoje kutke i kako vrijeme odmiče, sve su mi bliži ti neki u mom prostoru. Nekada sam češće izlazila i družila se po kafićima. Sad je KIC glavno mjesto mog izlaska, a volim da slobodno vrijeme provedem i kod kuće“, ističe ona.
Uskoro, njena velika terasa izgubiće na kvadraturi, jer Burzan planira da jedan dio pregradi, kako bi napravila mini ostavu, ali će se vrlo brzo na njoj naći i više cvijeća.
"Moja terasa se sad budi, a u planu mi je da na njoj imam više cvijeća. Ovo koje imam, obožavam. Nekad mu nešto otpjevam uveče u pola glasa. Sluša me, dobro je, iako nijesam pretjerano pažljiva. Volim cvijeće i volim da me okružuje kad ovdje sjedim, bude mi dobro društvo“, ističe Burzan.
Voli kućne posjete, goste, a među omiljenim su sestrić Novak i sestrična Tina, koji nekad prespavaju kod tetke.
Suveniri je vraćaju na mjesta gdje je bila
Pored praktičnih stvari „za korišćenje“, stan Snežane Burzan pun je detalja, pa posebno izdvaja komodu sa suvenirima iz čitavog svijeta.
"Svi ti suveniri u ormaru dolaze sa svih brojnih putovanja, makar po jednu sitnicu obavezno kupim. Mada, kad idem na putovanja nije mi cilj da kupujem suvenire, već da što više toga vidim i upoznam. Obično napišem i reportaže, kako bi mi se to što bolje urezalo u sjećanje. Na sve puteve idem zbog sebe, a ne zbog ne znam čega, ali gledajući neki suvenir, vrati me tamo. Ima nešto u tome, kao i magnetićima na frižideru, ili nekim đinđuvama - minđušama, ogrlicama, maramama“, kaže Burzan.
No, suveniri krase i njenu kuhinju, a nalaze se na polici kod šporeta i frižideru (magneti).
"Nisam ih sve sama kupila, jer obično prijatelji kad odu na putovanje donesu mi magnet. Eto jedan od omiljenih mi je ovaj sa natpisom „Carpe diem“ koji je moj životni moto, a dobila sam ga od prijateljice“, otkriva Burzan dok pokazuje svoju kolekciju magneta na frižideru.
Stan krasi i polica sa knjigama, ali i brojni drugi detalji, neki čak kupljeni i na sajmovima suvenira i ručnog rada. Bitno je kaže, da ulivaju pozitivnu energiju.
Buka ne smeta, spavam mirnim snom
Izborom namještaja trudila se da svaki komad bude veoma udoban, poslije gomile obaveza i napornog dana, voli da iskoristi svoj trosijed u dnevnom boravku. Kako nikad po dolasku kući odmah ne legne, slobodno vrijeme pred kraj dana koristi da se opusti.
"Kako sam rijetko kod kuće, imam nekoliko omiljenih serija koje snimam, skuvam neki čaj, a ako nije prekasno spremim voćku, jer se trudim da ne večeram. Pošto se spremim za krevet, prije nego me san savlada odgledam seriju da se malo opustim. Obično to bude neka ljubavna, mada volim i dobar film. Ne idem nikad odmah u krevet. Posljednjih godina, zbog obima posla opala mi je koncentracija za čitanje knjiga tokom radnih dana, pa se njima posvećujem kad sam na godišnjem odmoru, putovanjima. Zbog posla kojim se trenutno bavim, glava mi je zauzeta obiljem informacija i ne mogu da se opustim tako lako, pa mi dobro dođu serije, filmovi, čaj. Tek onda legnem i spavam mirnim snom do malo pred osam“, otkriva Burzan.
Zbog velikog broja stanovnika u City kvartu, buka je neizbježna, ali njoj ne smeta.
"Čuje se, ali oko ponoći je već to mnogo manje. Ljeti utihne već oko jedan sat ujutru. Mada ne smeta meni to. Zaspim lako i u po bijela dana, a ne uveče. Jednom sam pročitala i često volim da se sjetim tog citata kad otac uči djecu i kaže: „Sine s voljom radi svoj posao po danu, ali samo tako da ti miran san bude po noći“. Zaista mirno spavam, lako se budim i volim sunčana jutra koja najčešće provodim na terasi“, navodi Burzan.
Poznajem komšije i idem na sjednice kućnog savjeta
Voli ljude, a sebe opisuje kao "ženu od komunikacija", što joj pomaže da stvori dobre komšijske odnose.
"Znam prve komšije, to je divan par, on je Slovenac, a ona Nikšićanka, čak smo razmišljali da zajedno u hodniku napravimo neke pregrade ispred vrata. Prisustvujem i sjednicama upravnog odbora“, priča ona.
Iako joj je ponuđeno da bude u upravnom odboru ulaza, angažman je morala da odbije zbog brojnih poslovnih i pivatnih obaveza.
"Tada smo se složili da to obavlja jedan divni mladić iz Budve, sa mog trećeg sprata. U današnje vrijeme postoje i agencije koje su zadužene za održavanje, a on to odlično koordinira taj rad pa nam je ulaz cakum-pakum“, pohvalila je rad upravnika.
"Moje komšije do mene, ja i još nekoliko njih smo u ovoj zgradi od prvog dana. Kao što znate u City kvartu ima dosta podstanara, studenata, mladih porodica, djece i to je draž ovog kvarta. Iznad mene je Andrijana Božović, u mojoj zgradi je i modna kreatorka Nataša Pejović, kao i mnogi drugi ljudi koje sam upoznala. Volim da znam svoju lokalnu zajednicu“, priznaje Burzan.
Posao spaja profesiju i ljubav
Priču o Snežani Burzan gotovo je nemoguće ispričati, a ne pomenuti njeno radno mjesto JU KIC Budo Tomović. Kultura je, kaže, njen život od kako je bila djevojčica. Već tri godine je na čelu KIC-a i pokazala je da je odlična menadžerka u kulturi, o čemu svjedoče rezultati.
"Ako smo prošle godine imali 50 hiljada posjeta u KIC-u, a samo naših programa više od 300, onda je to veoma uspješno. Na mjestu sam koje je uvezalo sve moje profesije i životne ljubavi. Brojne kontakte i veze širom Crne Gore iskoristila sam, a ogledalo toga su programi u KIC-u“, pohvalila se ona, dodajući da se uveliko krčka aprilski i majski program, kao i Podgoričko kulturno ljeto.
Djed bio rudar u Latinskoj Americi
Slobodno vrijeme najviše voli da provede putujući, a tu naviku stekla je odmalena.
"Sa desetak godina sam proputovala čitavu Jugoslaviju. Već kao studentkinja išla sam na prve privatne puteve. Uvijek sam voljela da usavršavam svoje znanje, pa sam se prijavljivala na razne konkurse, seminare, konferencije i puno prilika na taj način iskoristila da putujem, jer niko od nas na Balkanu nema ogromne plate da mogao često putuje“, savjetuje Burzan.
Kao omiljene destinacije izdvaja Egipat, Kinu, Japan, ali i Grčku i Francusku.
"Volim zemlje koje su misteriozne i egzotične. Moj posljednji put bio je u Dubaiju, gdje sam bila sa folklorom. Dubai bi svako trebalo da vidi kao čudo XXI vijeka. Srećna sam što sam to vidjela, ali privatno više volim stare iskonske vrijednosti“, ne krije ona.
"Moj djed je kopao rudnike u Latinskoj Americi, pa bih strašno voljela da odem tamo i vidim kuda je to Savo Burzan prošao", priča ona dodajući da je sigurna da će jednog dana posjetiti i Peru, Maču Pikču, Petru.
Galerija
( Marija Vasić )