"Mi samo postojimo"
Novčana sredstva iz Evropske Unije i Medjunarodnog Monetarnog Fonda spasila su Grčku od bankrota, ali politika štednje i reforme koje su zajmodavci postavili kao uslove pomogli su da preobrate recesiju u depresiju.
Globalna finansijska kriza primorala je četiri zemlje eurozone da se okrenu međunarodnim kreditorima. Irska, Portugal i Kipar su prošli putem spašavanja i izvukli se, njihove ekonomije ponovo rastu. Grčkoj i njenoj posrnuloj ekonomiji bila je, međutim, potrebna finansijska pomoć sa tri strane.
Novčana sredstva iz Evropske unije i Međunarodnog Monetarnog Fonda spasila su Grčku od bankrota, ali politika štednje i reforme koje su zajmodavci postavili kao uslove pomogli su da preobrate recesiju u depresiju.
Premijer Aleksis Cipras čija ljevičarska Vlada zaostaje prema anketama, pokušala je da napravi nevolje Grcima, ratnim pokličom u poslednjoj rundi pregovora sa kreditorima blokirajući puštanje više sredstava za pomoć.
„Mi moramo biti pažljivi prema zemlji koja je bila opljačkana i ljudima koji su to učinili i koji nastavljaju da se žrtvuju u ime Evrope“ rekao je Cipras.
Grčka penzionerka Dimitra kaže da nikad nije zamišljala život sveden na poklanjanje hrane. Malo pirinča, dvije kese paste, kutiju leblebija i tetarpak mlijeka za mjesec dana.
„To mi nikada nije ni palo na pamet“ kazala je Dimitra, odbijajući da kaže svoje prezime zbog sramote i dalje privržene prihvatanje milostinje u Grčkoj. „Ja živim skromno. Nikad nisam bila na odmoru."
Grčka nije najsiromašnija zemlja EU. Stopa siromaštva je veća u Bugarskoj i Rumuniji. Ali Grčka nije daleko, trećem je mjestu, pokazuju podaci iz Eurostata kao i da je 22,2 odsto stanovništva „ozbiljno materijalno lišeno“ u 2015. godini.
Realnost takve statistike postaje jasna na mjestima kao što su banke hrane koje vodi opština Atine, gdje Dimitra preuzima svoju mjesečnu milostinju.
„Potrebe su ogromne“ kaže Elen Katsouli opštinska službenica.
Brojke za banku hrane, koja opslužuje centar Atine, pokazuju sličan trend na lokalnom nivou sa širim podacima Eurostata. Oko 11.000 porodica ili 26.000 ljudi je tamo registrovano za razliku od svega 2.500 ljudi u 2012. godini i 6.000 u 2014. godini rekao je Katsouli. Oko 5.000 korisnika su djeca.
„Zabrinuti smo jer ne znamo da li ćemo biti u stanju da zadovoljimo potrebe ovih ljudi“, rekao je Katsouli. „Postoje porodice sa malom djecom i nekih dana nemamo čak ni mlijeko da im damo.“
Evangelia Konsta, koja nadgleda centar i čiji je posao da snadbijeva mesom kaže da je broj ljudi koji jedu u narodnoj kuhinji više nego udvostručen za dvije godine i da crkva često pomaže ljudima plaćajući im račune za struju i vodu.
„Stvari postaju sve gore, one ne idu na bolje i to se reflektuje na ljudske potrebe“ kaze Konsta. „Postoje ljudi koji nisu dobili ni 1 euro.“
"Svi prolaze kroz veoma teška vremena/situacije- čitava Grčka je takva",rekla je Eva Agkisalaki, 61, bivša učitaljica koja volontira tamo.
Agkisalaki se nije kvalifikovala za penziju jer joj je ugovor završen kada je starosna granica podignuta na 67 godina i nakon toga nije mogla da nađe posao. Dio penzije njenog muža koje primanju njen sin i ćerka, smanjena je sa 980 eura na 600, takođe zbog reformi koje nalažu međunarodni kreditori.
U zamjenu za volontiranje, Agkisalaki prima poklone iz narodne kuhinje koje dijeli sa nezaposlenom ćerkom i sinom.
„Mi smo vegetarijanci“ rekla je ona između postavljanja dugog drvenog stola za sledeći obrok od pasulja, hleba, jaja, parčeta pice i jabuke.“Mi samo postojimo. Većina Grka samo postoji.“
Galerija
( Rajko Vučetić )