Foto priča: Kako danas izgleda Fukušima
Samo četiri kilometra udaljen od oštećene eletrane, Namie je najbliža bezbijedna oblast za povratak stanovnika od katastrofe koja se dogodila 11. marta 2011. godine
Tek poneki kamion povremeno prođe pored zapuštenih prodavnica sa ispucalim zidovima i znakova pored puta koji oivičavaju glavnu ulicu zapuštenog, primorskog grada na jugu Japana, Namie.
Radnici u blizini popravljaju oštećenu kuću, a oko 60 zaposlenih užurbano pripremaju zgradu opštine za povratak bivših stanovnika, piše Rojters.
Znakovi života se vraćaju u Namie šest godina nakon što su stanovnici panično napustili grad uslijed radioaktivnog zračenja u okolnoj Fukušima Daiči nuklearnoj elektrani, kada je bio pogođen zemljotresom i cunamijem.
Ipak, samo nekoliko stotina starosjedilaca planira da se vrati u prvom talasu, procenjuje Hidezo Sato bivši trgovac sjemena, koji je pomogao da napravi nacrt za obnovu grada.
"Kao osoba koja je prodaje sjeme kako bi zaradio za život, vjerujem da je sada vrijeme da posijemo sjeme", rekao je Sato (71) za Rojters.
"Žetva je daleko. Ali, nadam se da ću pomoći da dođe do ostvarenja."
Od novembra, ljudima koji su registrovani, dozvoljeno je da provode noći u gradu, dok stanovnicima neće biti potrebno odobrenje, nakon što Japan ukine evakuacionu naredbu u Namie i tri druga grada, krajem marta.
Samo četiri kilometra udaljen od oštećene eletrane, Namie je najbliža bezbijedna oblast za povratak stanovnika od katastrofe koja se dogodila 11. marta 2011. godine.
Međutim, grad nikada više neće biti isti, uslijed posljedica radijacije.
Vladino istraživanje, sprovedeno u septembru prošle godine, pokazalo je da više od polovine bivših stanovnika, odnosno 53%, ne želi da se vrati. Kao glavni razlog navode zabrinutost zbog zračenja i sigurnost nuklearne elektrane, čije će rasformiranje trajati čitavih 40 godina.
Više od tri četvrtine mlađe populacije ne namjerava da se vrati, što znači da će stariji ljudi formirati većinu stanovništva grada u budućnosti. "Mladi ljudi se neće vratiti", kaže Jasuo Fujita, bivši stanovnik Namie koji vodi restoran u glavnom gradu, Tokiju. "Neće biti prilika za zaposlenje niti za edukaciju djece."
Fujita je za Rojters istakao da ne želi da živi u blizini mogućeg lokacije za skladištenje za kontaminiranog zemljišta.
Grad, u kojem je nekada postojalo šest osnovnih i tri srednje škole ispunjenih dječijim povicima, sada planira da eventualno otvori jednu zajedničku školu u kojoj će biti osnovci i srednjoškolci. Do tada, djeca će morati negdje drugo da pohađaju školu.
Bolnicu će otvoriti krajem mjeseca, a u njoj će puno radno vrijeme biti angažovan samo jedan doktor, dok će nekoliko njih raditi skraćeno radno vrijeme.
Rekonstrukcija možda i otvori neka radna mjesta, pa se gradonačelnik Tamotsu Baba nada da će privući istraživače i robotičke firme.
Šanse za razvijanje biznisa nisu baš svjetle kratkoročno, ali se predsjednik firme za obradu drveta Munehiro Asada odlučio da opet pokrene svoju fabriku da bi pmogao oporavak grada.
"Prodaja je jedva jedna desetina od nekadašnje, ali rad fabrike je prioritet. Ako se niko ne vrati, ovaj grad će nestati", priča Asada.
Šoičiro Sakamto (69) ima jedan od najneobičnijih poslova u gradu, on lovi divlje svinje koje dolaze do rezidencijalnih oblasti u obližnjoj Tomioki. Sakamoto predvodi ekipu od 13 ljudi, koji postavljaju zamke, a potom vazdušnim puškama ubijaju svinje.
"Divlje svinje u ovom gradu se više ne boje ljudi. Bulje u nas kao da govore: Šta dođavola radite? Kao da je čitav grad pod kontrolom veprova", priča Sakamoto.
Mnogi se i dalje plaše da se vrate zbog radijacije, ali gradonačelnik smatra da se sada odlučuje sudbina grada.
"Prošlo je šest dugih godina. Ljudima će srce prepući, a grad će potpuno nestati, ako sada nešto ne uradimo".
Galerija
( Nina Đuranović )