Privatizacija fabrika u Beranama: Ni jedna nije ostala u komadu
Osam godina nakon katastrofalne privatizacije beranske fabrike kože i kožne galanterije „Polimka“, i nestanka vrijednih mašina i opreme iz ove nekada svjetski poznate kompanije, bivši radnici nijesu dobili odgovor od državnih institucija na pitanje da li je u ovoj privatizaciji bilo elemenata korupcije
Otuđivanjem fabričkih mašina i opreme, koji su na misteriozne načine odnošeni daleko izvan države, dovršeno je uništavanje industrijske zone na Rudešu u Beranama.
Danas je u ovom gradu teško naći fabriku koja je prošla kroz stečaj, a da je ostala „u komadu “.
Osam godina nakon katastrofalne privatizacije beranske fabrike kože i kožne galanterije „Polimka“, i nestanka vrijednih mašina i opreme iz ove nekada svjetski poznate kompanije, bivši radnici nijesu dobili odgovor od državnih institucija na pitanje da li je u ovoj privatizaciji bilo elemenata korupcije.
Nekadašnji sindikalni lider Dušan Veljić pita kako da se vjeruje državnim organima koji pozivaju na borbu protiv korupcije, a pri tome ne postupaju po prijavama građana.
„Oni te pozive upućuju očigledno pod pritiskom Evropske unije. Evo, mi ovim putem obavještavamo predstavnike EU u Crnoj Gori da smo podnijeli prijavu, ali da je odbijena“, kaže Veljić.
Poslije nekoliko bezuspješnih pokušaja i višegodišnjeg traženja odgovarajućeg partnera, „Polimka“ je u drugoj polovini 2008. godine prodata podgoričkom preduzeću KIPS koje je fabriku zatvorilo, a u dijelu prostorija otvorilo prodajni salon građevinskog materijala, opreme za kuću i drugih stvari, potpuno nevezanih sa kožarskom industrijom.
Industrija kože AD “Polimka Berane”, pod kojim nazivom se kompanija još uvijek vodi u registru Centralne depozitarne agencije, prodata je više nego bratski, za simboličnih hiljadu eura, odgovarajući socijalni program i obavezu investicionih ulaganja od milion.
Bivši radnici ukazuju, međutim, da su samo dvije glavne mašine za preradu kože koje su ostale u fabrici bile vrijedne dva miliona, kao i da je u trenutku privatizacije u magacinu bilo oko milion eura robe na zalihama.
„Mašine su bile ispravne i konzervirane, i uz manji remont, mogle su biti stavljene u funkciju“, kaže Veljić.
Prema nekim informacijama, kožarske mašine iz Berana preprodate su na Kosovu, gdje su nastavile uspješno da rade.
Sudbina beranske fabrike papira zapečaćena je prodajom papir mašina, koje su „otputovale“ na Bosfor.
Nepoznatom kupcu iz Turske prodate su obje vrijedne papir mašine, zatim razmontirane do posljednjeg šrafa i izvučene iz fabričkih hala, gdje su stajale punih pet decenija.
Beogradski biznismen pljevaljskog porijekla Radoje Gomilanović tako je doveo do kraja rasparčavanje vitalnih mašina i opreme fabrike papira „Nova Beranka“, bez kojih nije moguć eventualni proces proizvodnje.
On je svojevremeno izjavljivao da iz fabrike ne odnosi ništa što je bitno za proces proizvodnje, već samo nepotrebne stvari za koje „nema razloga da kupe koroziju“.
Ovaj biznismen je fabriku papira 2004. godine kupio kroz stečaj, sa velikim najavama i obećanjima. Kompanija se danas nalazi u bezizlaznoj ili beznadežnoj situaciji.
Ni beranska fabrika za protektiranje guma „Gumig“ nije proradila sa novim vlasnicima, nakon privatizacije 2003. godine. Nedugo potom, svi radnici su upućeni na biro rada, a iz fabrike je počelo da se iznosi sve što je vrijedno. Glavne mašine za protektiranje završile su u Podgorici.
„Izvlačeni su čak i bakarni kablovi iz zidova i prodavani kao stari materijal. Od trafostanice u krugu fabrike, koja je bila naše vlasništvo, svojevremeno postavljene i projektovane za još nekoliko pogona, ostala je samo cigla. Sve što je bilo vrijedno iznutra, odnešeno je“, prisjeća se danas neki od radnika.
Ostaje otvoreno i bez odgovora pitanje kako je, kao da su u pitanju bile čačkalice, sva ta oprema odnesena iz Berana, ili u najvećem dijelu iznesena iz Crne Gore.
Šest nevladih organizacija, među kojima i Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS), još prije više godina objavili su izvještaj o privatizaciji kroz stečaj nosilaca privrede u Beranama, koji je pokazao da su fabrika papira “Beranka” i ciglana “Rudeš”, dovedene namjerno do propasti, te da je uz pomoć državnih institucija ljudima koji su ih privatizovali dozvoljeno da se obogate na štetu nekada vodećih preduzeća u ovom gradu.
NVO u izvještaju tvrde da su namjerno dovedene do propasti
U izvještaju šest nevladih organizacija, među kojima i Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS), istaknuto je da novim vlasnicima obnavljanje proizvodnje od samog početka nije bilo u planu.
Navodi se i da su djelove imovine prodali i unovčili dok su na ostatak stavili hipoteke za kredite koje ne vraćaju.
„Na taj način novim vlasnicima se ne samo vratio ukupni iznos kupoprodajne cijene već i milionska dobit što je kompanije dovelo do poptunog uništenja”, kaže se u izvještaju šest nevladinih organizacija.
U izvještaju šest NVO koji je pokazao da su fabrika papira “Beranka” i ciglana “Rudeš” dovedene namjerno do propasti, navodi se da, za to vrijeme, državni organi niti su insistirali na sprovođenju obaveza definisanih ugovorima o privatizaciji, niti su preduzimali mjere da spriječe otuđivanje imovine“.
Poziv ovih nevladinih organizacija državnom tužilaštvu da se utvrdi odgovornost za uništavanje industrijskih potencijala u Beranama, i dalje je aktuelan.
( Tufik Softić )