Lorena Janković: Nije sve u nagradama

Podgoričanka Lorena Janković od malih nogu niže uspjehe u muzičkom svijetu, osvojanjem velikog broja nagrada na dječjim festivalima, a odnedavno je širem auditorijumu poznata i po učešću u regionalnom takmičenju Pinkove zvezdice.

U razgovoru za “Vijesti”, četrnaestogodišnjakinja se prisjetila svog prvog nastupa, otkrila svoje planove za naredni period, a pričala je i o stvarima koje je interesuju i kojima se bavi pored muzike.

“Idem u Muzičku školu 'Vasa Pavić', sviram klavir i pohađam časove solo pjevanja, a pored muzike volim da crtam i izmišljam nove kreacije garderobe i to mi je jedna od ljepših zanimacija”, kaže ona i dodaje da na konstataciju da bi, ukoliko odustane od muzičke karijere mogla da se posveti dizajnu.

Ipak, za sada je ljubav prema muzici najveća, s obzirom na to da već sedam godina aktivno učestvuje na dječjim festivalima.

“Prvi festival je bio Zlatna pahulja, na kojem sam nastupila sa nepunih sedam godina i to mi je jedan od najdražih, s obzirom na to da je bio moj prvi festival. Imala sam tremu, bila sam veoma uzbuđena i jedva sam čekala da izađem na scenu, a ujedno me je bilo i strah, jer je to bio moj prvi kontakt sa publikom”, kaže ona i ističe da je bila zadovoljna svojim nastupom, iako je pomalo tužna što nije osvojila nijednu nagradu.

“Tada sam shvatila sam da nije sve u nagradama, ali sam bila tužna, jer sam imala samo sedam godina. To se vremenom promijenilo, pa me nije pogađalo ako ne osvojim neku od nagrada”, nastavlja Janković kojoj se ipak veoma rijetko dešavalo da se kući vrati bez priznanja žirija.

Nakon Zlatne pahulje, publici se predstavila u okviru festivala Slavjenski bazar (Bjelorusija), Zlatni dani (Zlatibor), Ljubav, naša planeta (Užice), Dok teče Lašva (Travnik), Linofest (Sarajevo) i mnogih drugih, a sa kojih je donijela niz nagrada za prva i druga mjesta u interpretaciji.

“Najdraža nagrada je ona koju sam osvojila ovdje, u Podgorici, na festivalu Naša radost. U pitanju je prva nagrada za interpretaciju“, priča Lorena, dok njena majka Aleksandra Janković dodaje da se slaže sa njom, jer su nagrade iz rodnog grada najznačajnije i kada domaća publika prepozna kvalitet.

Međutim, sa napunjenih 13 godina učešće na dječjim festivalima za Lorenu je završeno i upravo to je presudilo da se prijavi na takmičenje Pinkove zvezdice.

“Kada sam napunila 13 godina, tu se sve završilo što se tiče pjevanja na festivalima, pa sam htjela da ne pravim pauzu, već da nastavi nešto da se dešava u tom svijetu. Zbog toga sam se prijavila na ovo takmičenje, naravno uz konsultaciju sa roditeljima”, prisjetila se talentovana djevojčica, koja je u okviru četiri nastupa pjevala na četiri različita jezika, maternjem, poljskom, engleskom i francuskom.

“Poljski jezik ne znam baš najbolje, malo mi baka sa mamine strane pokazuje, ali to nije savršeno, a engleski i francuski učim u školi”, objašnjava Janković, koja ne samo da je pjesmu “Ružica si bila” otpjevala i na poljskom, već i u potpuno drugačijem aranžmanu.

“Moj nastavnik Veselin Frenki Bogićević sa kojim se pripremam za ovo takmičenje mi je napravio matricu i predložio da pola pjesme pjevam na našem, a pola na poljskom jeziku i zaista je ispalo lijepo. Najviše se ponosim tim nastupom”, poručuje ona i dodaje da se nada da će nastaviti da iznenađuje publiku i žiri pjevanjem na stranim jezicima.

“Može se očekivati italijanski ili španski”, zagonetno odgovara Janković, koja ističe da je najteže izabrati pjesmu.

“To je najteži dio, jer želim da budem drugačija, da ne pjevam pjesme koje su već drugi izveli ili koje se često ponavljaju u takmičenjima, a takođe da ne budu lagane”, pojasnila je Lorena, dodajući da joj se ipak najviše dopadaju domaće pjesme.

Veliki faktor za prolaz u sljedeći krug takmičenja, nije samo pjevanje, već i ponašanje na sceni, a Janković je i za to dobila samo riječi hvale.

“Oko scenskog nastupa mi pomaže sestra, iako nemam koreografiju trudim se da bude bar nekoliko drugačijih momenata”, odgovara ona, a zatim otkriva koliko je ambiciozna.

“Cilj mi je da što dalje doguram. Ne očekujem pobjedu, ali bi mi bilo baš drago kad bih došla do finala”, skromno odgovara učenica devetog razreda Osnovne škole “Oktoih”, koja kaže da je to slučaj sa svim učesnicima, te da među njima nema zavisti, već samo iskrenog prijateljstva i druženja.

Bez obzira na to da li joj se san ostvari ili ne, muzika će svakako ostati jedna od bitnih stvari u njenom životu.

“Upisaću srednju muzičku školu i nadam se jednoga dana akademiju, ali vidjećemo da li je moj pravi put da postanem pjevačica ili profesorica”, poručila je ona.

Što više nastupa veća je i trema

Iako će u petak biti emitovan njen šesti nastup, Janković priznaje da sa odmicanjem krugova trema nije manja, već naprotiv sve veća.

“Veća je odgovornost, pa samim tim i veća trema i uzbuđenje zbog želje da što bolje otpjevam i dam sve od sebe, ali i da prođem bar u još jedan krug”, ispričala je ona, a zatim otkrila čiji komentari iz stručnog žirija, koji čine Sergej Ćetković, Leontina Vukomanović, Goca Tržan i Jelena Tomašević, joj najviše znače.

“Svi mi daju lijepe komentare i od svakoga mogu dosta da naučim, ali su mi najznačajniji Leontinini i Gocini, naročito Leontinini, jer su veoma stručni”, priznala je 14-godišnjakinja, koja kaže da su joj i njihove sugestije dosta pomogle da popravi svoje pjevanje.

Galerija

( Mirela Zogović )