Iseljenici sa prostora SFRJ u Urugvaju obnavljaju udruženje

Dvije decenije nakon što je zbog ratnih dešavanja na prostorima bivše Jugoslavije prestalo da postoji, jugoslovensko udruženje "Bratstvo" u Urugvaju ovih dana ponovo okuplja članstvo.

Udruženje je formirano 1928. u Montevideu, tada pod nazivom "Radnička biblioteka". Četiri godine kasnije, naziv je promijenjen u "Bratstvo".

"U to vrijeme, brojne porodice iz Crne Gore, Dalmacije, Makedonije, Srbije, Slovenije i Bosne, otišle su u Urugvaj, bježeći od ekonomske krize", priča za "Vijesti" 22-godišnji Tomaš Šaranović, jedan od potomaka brojnih crnogorskih iseljenika u tu zemlju.

"Bratstvo" su, objašnjava on, osnovale porodice, a ne pojedinci.

"Na taj način su željeli su da sačuvaju ideju jedinstva, poručujući koliko je važno zapamtiti naše korijene i sačuvati i promovisati našu kulturu. Mi smo zapravo mnogo sličniji nego što mislimo i mnogo je više onoga što nas povezuje, nego onoga što nas dijeli", kaže Šaranović.

Danas u Urugvaju živi oko 6.000 Jugoslovena. Nakon višegodišnje pauze, Crnogorci, Srbi, Makedonci, Hrvati, Bosanci i Slovenci, stari i mladi, ponovo se ujedinjuju i okupljaju u "Bratstvu". A udruženje promoviše iste ideje kakve su promovisali njegovi osnivači - sačuvati kulturu i ne zaboraviti porodice.

"Glavni ciljevi 'Bratstva' su promocija kulinarstva, muzičke kulture i kinematografije Balkana u Urguvaju, unaprijediti razmjenu studenata između zemalja bivše Jugoslavije i Urugvaja, te promocija turizma zemalja koje su dio udruženja", kaže Šaranović.

U dijelu promocije filmske industrije i autora sa prostora bivše Jugoslavije, Šaranović je tokom prošle jeseni u Montevideu organizovao Festival balkanskog filma (Balkan film festival).

Tokom devet dana festivala, publika je imala prilike da vidi filmove iz tri različita perioda na Balkanu - filmove autora iz bivše Jugoslavije, filmove nastale u periodu od 1991. do 2006, te filmove novije produkcije, snimane od 2006. do danas. Prikazano je 10 filmova i tri kratke filmske forme, među kojima “Balkan ekspres” i “Lokalni vampir” crnogorskog reditelja Branka Baletića, “Dječaci iz Ulice Marksa i Engelsa” Nikole Vukčevića, “Beli lavovi” Lazara Ristovskog (Srbija), “Čaruga”, reditelja Rajka Grlića...

Šaranović je predstavnik treće generacije te crnogorske porodice u Urugvaju. Još nikad nije bio u Crnoj Gori, ali pomalo govori crnogorski jezik. Raduje ga ponovno formiranje "Bratstva".

"Provesti kvalitetno vrijeme sa najdražima, uživati u hrani i piću, bez mržnje i podjela, kao što su to nekad činili naši preci, na lijepim, davnim okupljanjima 'Bratstva'. To je jedino što želimo", kazao je on.

Iz Crne Gore u Urugvaju žive potomci 12 porodica

Klisići, Jankovići, Popovići, Milići, Zec, Bornišići, Bosarići, Markovići, Vukašići, Plisići, Šaranovići i, najstariji među njima, Ilići, su crnogorske porodice koje žive u Urugvaju.

Daniel Klisić je pisac i hemijski inženjer, Nicolas i Esteban Klisić su, kaže Šaranović, poznati muzičari. Pablo Illić je biznismen. Eduardo Pajović je veoma poznat igrač golfa. Bornišići su vlasnici kompanije za proizvodnju piva, dok se porodica Zec posvetila cvijeću.

Zahvaljujući advokatici Ivi Prusini iz Hercegovine, iseljenici uče jezik predaka.

Nemanja Pavlović iz Beograda je u Urugvaju poznat kuvar, a njegova supruga Leticia Carbajal se bavi turizmom. Makedonka Kristina Danchevka se bavi i kulinarstvom i turistički je radnik.

"A moj djed Tomica Šaranović je gradio mnoge pruge u Urugvaju", ponosan je Tomaš.

( Damira Kalač )