I film i pozorište nose svoje za i protiv

Snimanje druge sezone crnogorskog sitkoma “Dojč caffe” završeno je nedavno, pa se njeno emitovanje sa nestrpljenjem isčekuje.

Osim što je glumačka postava proširena, rediteljsku palicu preuzeo je Miloš Radunović, izvršni producent je Ivan Đurović, a za scenario je bio zadužen pisac Stefan Bošković, koji je pomoć za dobio i od glumca Milivoja Miša Obradovićakoji u “Dojč caffeu” tumači i jednog od glavnih junaka.

O svom liku, Mihi The Manu i atmosferi na setu, Obradović je pričao za “Vijesti”, a osvrnuo se i na pozorišni angažman i predstavu “Bure baruta” koja je ovog mjeseca imala premijeru u Crnogorskom narodnom pozorištu.

“Mi smo se baš pripremali za drugu sezonu, jer smo željeli da seriju unaprijedimo u svakom smislu. Tako da smo na nekim greškama koje smo imali u prvoj sezoni radili i čini mi se, nadgradili seriju i scenaristički i rediteljski, a vjerujem i glumački”, počinje razgovor glumac.

“Imali smo i glumačke promjene u glavnoj postavi. Umjesto Zorana Vujovića u tri glavna lika je sada upao Vule Marković. On je vrlo mlad, ali je napravio odlična posao. Tako da je sve to donijelo jednu novu energiju i polet”, nastavlja on.

S obzirom na to da su prije početka snimanja bili zadovoljni planom “na papiru”, to im je omogućilo na setu budu relaksirani i da se zabave.

“Bilo je vrlo naporno sa druge strane, jer smo radili u toku ljeta, kada su temperature bile visoke. Snimali smo u podgoričkoj kasarni, u studiju, ali čini mi se da nam je materijal koji smo pripremili, dao sigurnost i onda smo mogli da se zabavaljamo i bilo nam je uglavnom zanimljivo”, prenosi utiske Obradović, a zatim otkriva koliko se njegov lik promijenio.

“Shvatili smo u drugoj sezoni gdje je osnov Mihinog lika. U prvoj sezoni se to vrtjelo kroz urbani gradski milje, da ne kažem hispteraj, sa azerbejdžanskim repom i filmovima, ali nismo mnogo izvukli iz te vreće”, iskren je on.

“U drugoj sezoni smo sasvim spontano došli do toga da je on veliki egzibicionista i kako koja situacija nalaže, on plasira sebe kroz egzibiciju. Ako jedan od likova treba da trenira, Miha ‘istripuje’ da je trener u teretani, tako se oblači i ponaša, ako je prijatelj ima večeru sa djevojkom, to ne može da prodje bez njega, postaje glavni konobar... a sve sa ciljem da pomogne svojim prijateljima, mada ih često dovede u neprilike”, navodi glumac primjere.

“Ali ne bih puno da otkrivam, jer će biti dosta noviteta”, nagovještava on.

Novitet u “Dojč caffeu” svakako će biti i pregršt novih lica, s obzirom na to da je glumačka postava proširena i sa epizodnim ulogama.

“To je uvijek osvježavajuće kada dođe neko sa strane ili kada dođe neko odavdje sa kim ne igrate često. Vrlo je relaksirajuće promijeniti partnere i to urodi plodom. Sa svim tim glumcima, koje je Dušan kao producent angažovao, bilo je lijepo družiti se dva, tri dana, koliko oni provedu u Podgorici i na samom setu i van njega. Starije kolege donesu vam novo iskustvo, a sa mlađima “odmjerite” snage”, pojasnio je Obradović, koji je sa kolegama iz CNP-a nedavno imao i premijeru sa predstavom “Bure Baruta” u režiji Dejana Projkovskog.

“Glumac se uvijek pita, zašto se neki tekst radi baš danas. Tako smo se pitali i za ovaj tekst, ali mislim da je veza i više nego očigledna”, odgovara on.

“Jer i tada kada je nastao tekst i danas, ljudi i dalje imaju iste probleme i u društvu i sa samima sobom. Nesredjene emocije, kao posledica nesredjenih društvenih odnosa… I obratno. Od Antike do danas, čovjek se nije promijenio puno u tom smislu. Tako da je bilo zanimljivo i vrlo inspirativno da se bavimo ovim komadom”, zaključuje glumac, i dodaje da se svi mogu pronaći u likovima.

“Napravljena je predstava na sličnom principu na kojem je rađena i ‘Bura’, to je rediteljev prepoznatljiv rukopis, sa vrlo sličnim odjekom i mislim da je to publika prihvatila i da im se svidjela ta vrsta estetike i pozorišta. Meni je uvijek drago da je publika zadovoljna”, smatra on.

Na kraju razgovora Obradović ističe da između rada u pozorištu i na filmskom i serijskom setu ne pravi razliku.

“Već imam dovoljno iskustva, tako da sam uočio razliku između igre na filmu i u pozorištu, a onda imao vremena da sebe adaprtiram i na jedno i na drugo, i da vidim gdje mi šta više odgovara. Pristup materijalu je isti, ali su sredstva su drugačija, tako da je potrebna preciznost da se te dvije stvari odvoje. Važno je igrati i na filmu i u pozorištu”, pojašnjava on.

“Kada se malo umorim od pozorišta uvijek dođe neki film ili serija, kada se čovjek potroši na snimanju, zaželi se nekog drugačijeg stvaranja pa uđe u pozorište. Tako da i jedno i drugo nosi svoje za i protiv...“, ispričao je Obradović.

Bilo je improvizacije, ali ne i mijenjanja strukture

Na pitanje da li se na samom setu “Dojč caffea” improvizovalo, Obradović odgovara potvrdno.

“Ja sam jednu epizodu napisao sam, a drugu sa Stefanom Boškovićem, ali kada dođete tamo i radite, shvatite da su neka odstupanja od teksta nužna i dobrodošla. I mijenjali smo replike i gegove, ali strukturu ne. Strukturu smo zakucali prije snimanja i tu nije bilo improvizacije...”, prenio je utiske glumac.

Svoj prvi film je gledao sedam puta zaredom

Određeni broj glumaca voli da pogleda sebe na malim i velikim ekranima, dok drugi izbjegavaju da gledaju sopstvene projekte, a Obradović spada u prvu grupu, jer mu to pomaže da se usavrši.

“Prvu sezonu ‘Dojč caffea’ sam gledao na preskoke, jer sam tada imao pozorišnu premijeru. Kasnije sam je gledao malo detaljnije, jer smo morali da analiziramo da bi je unaprijedili. Uvijek mi se zalomi, i sa drugim serijama kao što je ‘Božićni ustanak’, da gledam na preskoke. Obično kasnije, ako imam vremena, pogledam šta sam uradio da bih mogao da ispravim eventualne greške”, ističe on.

“Sjećam se prvog filma koji sam snimio, bilo je to u Novom Sadu. ‘Srce je mudrih u kući žalosti’, dugometražni film u kojem sam igrao glavnu ulogu i kada sam ga dobio prije nego što je objavljeno pogledao sam ga sedam puta zaredom”, uz osmijeh se prisjeća glumac.

“Tu sam dobro prostudirao šta valja, a šta ne. Nikada više nisam tako nešto radio”, priznaje on, a zatim objašnjava da je gledanje inostranih serija i sitkoma jednako poželjno.

“I kao klinac sam volio da gledam strane sitkome kao što su na primjer ‘Mućke’ ili ‘Prijatelji’, to su stvarno sjajne serije i vrhunski glumci, i naravno da je nama to negdje uzor i kada smo klinci, ali i sada kada smo ljudi od ovog posla”, pojašnjava on.

“Nekako su te stvari motivacija i uzor. To su moje dvije omiljene serije, naročito ‘Prijatelji’ i mislim da je gluma u toj seriji vrhunska. Treba pratiti šta se dešava, jer se stvari mijenjaju jako brzo, filmska estetika danas i prije pet godina nije ista, a kamoli prije pedeset godina. I glumački izraz ima svoje trendove i promjene, ne treba robovati, ali treba biti u toku sa svim tim, pa naći svoj put, ispričao je glumac.

( Mirela Zogović )