"Sitna knjiga žalosti" mi je omiljena crnogorska pjesma
"Ne može nam biti bliža neka druga tradicija i kultura nego naša, te pjesme drugih folklora me prosto ne dodiruju. Naše muzičko nasljeđe je veoma zanimljivo i raznovrsno, pa smo tako svih ovih godina obrađivali pjesme najviše iz Srbije, ali i ostalih ex-YU republika. Imamo i vlaške pjesme, jer i te kako imamo dodirnih tačaka i sa tom kulturom"
Bilja Krstić i njen ansambl “Bistrik”, nakon više godina opet će nastupiti u glavnom gradu Crne Gore, sjutra veče u Velikoj sali KIC-a “Budo Tomović”. Interesovanje za koncert je veliko, pa je ostalo malo karata koje se još mogu naći na biletarnici po cijeni od deset eura.
“Radujem se ovom nastupu, jer imamo više razloga da ovaj koncert bude u slavljeničkom duhu. Naime, te večeri proslavićemo 15 godina od osnivanja “Bistrika”, ali i 40 godina moje karijere”, ispričala je u razgovoru za “Vijesti” Bilja Krstić.
Iako joj je teško da 15-godišnji rad smjesti u dva sata, koliko će trajati koncert, Biljana ističe da je repertoar već spreman.
“Biće sastavljen od pjesama sa svih pet albuma, međutim, s obzirom na to da je nedavno objavljen novi - “Svod”, nekako ćemo ovaj koncert podrediti i prezentaciji pjesama sa tog projekta. Album sadrži 10 numera, od kojih ćemo u KIC-u svirati sedam, a izvešćemo i neke iz filma “Zona Zamfirova”, ali i našeg a kapela albuma”, otkrila je Krstić.
Većina muzičara sa prostora Balkana odlučuje se da kroz svoje pjesme obrađuje folklor i melos Turke, Grčke, Bugarske, no ona se odlučila da svijetu prezentuje nasljeđe sa Balkana.
“Folklor kao predmet imala sam na Muzičkoj akademiji, zato drugačije gledam na sve to. Ipak, ne može nam biti bliža neka druga tradicija i kultura nego naša, te pjesme drugih folklora me prosto ne dodiruju. Naše muzičko nasljeđe je veoma zanimljivo i raznovrsno, pa smo tako svih ovih godina obrađivali pjesme najviše iz Srbije, ali i ostalih ex-YU republika. Imamo i vlaške pjesme, jer i te kako imamo dodirnih tačaka i sa tom kulturom. Bude zanimljivo kad nađem neku pjesmu, kao što je recimo “Od pole idat babo” koja se pjeva u Makedoniji i na Kosovu, ali i u Bosni i Hercegovini gdje postoji slična verzija. Sve su to varijacije, ali u tome jeste bogatsvo. Isto je i sa pjesmom “Jana i Turčin” koja se i u Bugarskoj, ali i u Srbiji smatra kulturnim nasljeđem, međutim njihova verzija je mnogo poznatija”, otkriva Krstić.>
Često se prije nego obradi neku pjesmu dobro raspita o njenom porijeklu, pa je znala istražujući da naiđe na zanimljive detalje.
“Teško možete stoprocentno da tvrdite kad je neka pjesma nastala, ali se uvijek posavjetujem sa etnomuzikolozima koji dođu do tih zaključaka kroz specijalne analize. Recimo, “Sedi moma na visoko”, sa novog albuma - naišla sam na podatak od Zore Vasiljević da je to gradska pjesma iz 1880. godine, međutim neki podaci kažu da je možda nastala i mnogo prije, tako da je uvijek teško to procijeniti”, sigurna je ona.
Neki interpretatori tradicionalne muzike sa ex-YU prostora, odvažili su se da i sami napišu pjesme po uzoru na stare, međutim, Krstić i njen orkestar isključivo snimaju obrade.
“Sad su sevdalinke posebno postale popularne, ali jako je teško napisati pjesmu po uzoru na taj period. Ipak, čini mi se da te novije pjesme teže dopiru do publike. Takve pjesme treba da radi neko ko je vrsni poznavalac folklora, kao što je i sa obradama slučaj gdje ne smijete previše mijenjati melodiju, harmoniju, već ona mora ostati prepoznatljiva”, savjetuje Krstić.
Smatra da bi kulturnim nasljeđem posebno trebalo da se pozabave institucije.
“Mnogo je lakši proboj na svjetsku scenu, ako država stane iza tebe, međutim ti kao pojedinac možeš da popularizuješ ovu muziku, ali svakako tvoj uspjeh ostane u zapećku”, navodi Krstić.
I Britanci hvalili „Sitnu knjigu na žalosti”
Svi muzičari koji njeguju tradicionalnu muziku, a koji su nastupili u Crnoj Gori, pripremili bi po neku staru crnogorsku pjesmu, a od toga neće odstupiti ni ona.
“U pitanju je numera “Sitna knjiga na žalosti” koju je pjevala pokojna Ksenija Cicvarić. Ovu numeru ne izvodimo često, ali ovo će biti prilika da je poslije dugo vremena zapjevamo pred publikom i to u Podgorici. Inače, “Sitna knjiga na žalosti” našla se na našem albumu “Tarpoš” iz 2006, a urednici londonskog časopisa “Songlines Magazine” izabrali su je da predstavlja taj album kada se našao u Top Of The World”, prisjetila se Krstić.
Baš ovu pjesmu ona najviše voli od crnogorskih izvornih.
“Ksenija ju je maestralno interpretirala, a to što je od svih pjesama “Songlines Magazin” baš nju izabrao, dovoljan je pokazatelj koliko oni cijene našu muziku i naš folklor uopšte”, istakla je Krstićeva, dodajući da izvođenje ove pjesme neće biti jedino iznenađenje na podgodičkom koncertu.
Gledajući „Engleskog pacijenta” otkrila svoj životni poziv
Prije nego što se upustila u etno vode, Biljana Krstić snimala je pop pjesme, a kako kaže, okidač da sačuva nasljeđe desilo se dok je u biskopu gledala film “Engleski pacijent”.
“Već tada sam prestala da se bavim pop muzikom i počela sam polako da istražujem etno. A onda sam gledajući film čula Martu Šebešćen kako pjeva jednu mađarsku uspavanku i shvatila da je to to, da je to moj put. I eto, na kraju mi se ispunila želja, pa je Marta na slavljeničkom koncertu koji je održan krajem prošle godine u Sava centru bila moj gost, dijelile smo binu i zajedno otpjevale nekoliko pjesama”, otkrila je Krstićeva.
Galerija
( Marija Vasić )