DPS simulira dijalog: Ne vide palikuće kad zovu u Vladu
Tvrdnjama da vlast mora da “po kući juri palikuću koji stalno želi da izaziva požare i smišlja metode kako da je sruši”, Đukanović je nastavio sa teškim kvalifikacijama na račun opozicije koju je od parlamentarnih izbora nazvao “ruskim plaćenicima” i “izdajnicima”.
Poziv premijera Duška Markovića “proevropskoj opoziciji” da uđe u Vladu, djeluje kao pokušaj simuliranja volje za političkim dijalogom, jer istvremeno sa njegovim pozivima iz Demokratske partije socijalista (DPS) stižu optužbe da opozicioni lideri vode antidržavnu politiku. Dok premijer još ne nudi konkretan model za riješavanje političke krize, lider DPS-a Milo Đukanović je dodatno pojačava i time demonstrira da Markovićeve ponude nemaju podršku stranke.
Izvršna direktorka Politikon mreže Jovana Marović smatra da čelnici DPS-a pokušavaju da simuliraju volju za dijalogom pred međunarodnim zvaničnicima, jer ne žele da izgube “titulu najevropskije partije kod EU i svojih birača”
“Očigledno je da su uloge podijeljene i da je Đukanović uvijek taj koji šalje oštrije poruke. Marković, s druge strane, želi da mirnijim tonom i drugačijim vokabularom kaže isto što i Đukanović. Ne može biti riječi o namjeri da se ublaže Đukanovićeve izjave, već je riječ o planskom djelovanju”, smatra Marović.
Da neće pružati političku zaleđinu Markoviću, Đukanović je nedavno potvrdio u Nikšiću kada je opoziciju nazvao “palikućama” i “izdajnicima nacionalnih reursa”, dok je premijer istog dana poručivao da su vrata Vlade otvorena za “građansku opoziciju, ali ne i Demokratski front”.
Tvrdnjama da vlast mora da “po kući juri palikuću koji stalno želi da izaziva požare i smišlja metode kako da je sruši”, Đukanović je nastavio sa teškim kvalifikacijama na račun opozicije koju je od parlamentarnih izbora nazvao “ruskim plaćenicima” i “izdajnicima”. Dok je čelnike Demokratskog fronta (DF) optuživao za terorizam i pokušaj državnog udara, predstavnike tzv. građanske opozicije nazivao je izdajnicima koji DF-u daju najveću potporu.
Ističući da ne postoji odgovornost za javno izgovorenu riječ, Vladimir Vučković iz Centra za građansko obrazovanje (CGO) upozorava da javnost i biračko tijelo ne reaguju na političke optužbe.
“U tom okviru, sastavni je dio i da politički oponenti, vođeni svojim dnevnim potrebama označavaju jedni druge. Zato možemo imati u dva dana od strane vlasti poziv opoziciji na dijalog ili da uđu u Vladu, i pokušaje diskreditacije te iste opozicije. Vlast demonstrira neuvažavanje svih koji ne misle kao oni, ali i nedostatak strategije razvoja odnosa sa različitim akterima”, tvrdi Vučković.
Iako je uoči izbora tvrdio da se opozicija finansira iz Rusije, Marković je, za razliku od partijskog šefa, prestao sa optužbama nakon izbora. Tako je uoči posjete Beogradu kazao da je spreman da u Vladu primi političke predstavnike Srba, iako ih je uoči izbora nazivao “ruskim plaćenicima”. Tokom posjete Visoke predstavnice Evropske unije za vanjsku politiku i bezbjednost Federike Mogerini premijer je pozvao “proevropske partije da uđu u Vladu”. Marovićeva smatra da su ti pozivi neiskreni.
“Stiče se utisak da DPS prilagođava poruke i kvalifikacije trenutku i očekivanjima, kako bi i dalje pozicionirala sebe kao jedinog kredibilnog sagovornika koji vodi politiku “otvorenih vrata” za sve koji su spremni da daju svoj doprinos aktivnostima koje samo oni doživljavaju kao odlučne korake ka daljoj demokratizaciji”, tvrdi ona.
Napadima se drže na vlasti, izdajnike traže od referenduma
Vučković ističe da vlast ima najviše moći i odgovornosti da je kontroliše, navodeći da to znači da ne smije da gazi i ponižava nikog.
“Nisam siguran koliko takva vrsta razumijevanja balansa između vlasti i odgovornosti koju ona nosi postoji u vladajućoj strukturi”, kazao je on, dok Marović podsjeća da je etiketiranje političkih protivnika i neistomišljenika kao izdajnika politika koju DPS vodi još od referenduma.
“Procjena je da takvo napadanje doprinosi održavanju na vlasti. Otuda su poruke njenih lidera kombinacija stalnog optuživanja za prorusko djelovanje i poziva za saradnju za koje očekuju da neće biti prihvaćeni”.
( Samir Kajošević )